Ono što posebno zbunjuje u predstavi "Kad je stao svijet" Dore Delbianco jest njezina velika preporuka, činjenica da je taj tekst 2016. dobio Nagradu "Marin Držić". Što se tu zapravo dogodilo? Kakve li su bile tek ostale drame pristigle na natječaj?
Ovdje priča počinje prometnom nesrećom: s jednog od zagrebačkih mostova autobus se survao u Savu, a među poginulima je pater familias, otac dvojice odraslih sinova, čovjek koji radi kao portir u češkom veleposlanstvu u Hrvatskoj. Na njegov posljednji ispraćaj u Zagreb dolaze Macron, Merkel, Joe Biden... Kako i zašto? Tko će znati! Naime, do kraja predstave, ma koliko se gledatelj očajnički nadao nekom obratu koji će barem pokušati objasniti taj dio priče, on jednostavno ostaje visjeti u zrakopraznom prostoru djela koje izgleda kao nepovezana slagalica u kojoj obiteljska priča postaje svjetska kriza po kojoj brljaju hrvatski političari. I nije to jedini dio dramske radnje koja iskače iz "tračnica" djela koje si je dalo u zadatak da pokaže isprazne živote ispraznih ljudi koji su tu svuda oko nas.
Da ne bi bilo zabune, ova komedija ne spada u teatar apsurda niti je redatelj Vito Taufer tako režira. Svi, i autorska i glumačka ekipa, ovome su pristupili kao nadasve ozbiljnoj satiri današnjice i zaista je neobjašnjivo kako baš nitko, počevši od dramaturginje Dine Vukelić, ne vidi kosture koji ispadaju iz "dramskog" ormara. Posebno iritantan (i sasvim nepotreban) jest sam kraj predstave, scena u kojoj unuka dovodi baku na eutanaziju jer veterinar, koji je na prijedlog supruge, a za ozbiljan novac počeo eutanazirati kućne ljubimce koji su ljudima postali višak, ne samo da je postao ministar zdravstva u novoj Vladi RH nego se uz to bavi i "eliminacijom" ljudi koje neki više ne trebaju ili ne žele u svojim životima. Zaista nije smiješno. Ni satirično!
Baš kao što nije zabavna ni satira na temu Čeha, ni scena u kojoj suprug siluje zakonitu suprugu, dok olako prelazi preko njezine nevjere, ni scena u kojoj je ubija... kao ni mnogi drugi rukavci ove priče koja bi trebala biti analiza "izdaje najbližih", kako je ovu komediju objasnila sama autorica. Teško je u svemu tome gledati glumce, posebice velikane poput Olivere Baljak i Aleksandra Cvjetkovića.