Karin Slaughter stvorila je lik disleksičnog policijskog istražitelja i provela ga kroz nekoliko izuzetno uzbudljivih krimića. I taman kada je čitatelj pomislio da je na tu temu sve rekla, ona pred njega stavlja najbolje djelo iz te serije. To je roman “Rane” (Znanje, urednik Tomislav Zagoda, prijevod Mirta Jambrović, 99 kuna) u kojem autorica prati dvije linije priče. Prva je ona koja se događa u sadašnjosti, i u kojoj policija traga za počiniteljem koji otima, muči i okrutno ubija žene. Paralelno ide priča o dalekoj prošlosti, ona koja nas vodi u 1974. godinu, godinu u kojoj danas moćna šefica policije istražuje svoj prvi zločin i prvi put sreće glavnog junaka Slaughteričinih romana.
To su najbolje stranice ove knjige, jer ta je policijska prošlost zapravo svjedočanstvo jednog okrutnog vremena. Atlanta je polovicom sedamdesetih rasno strogo podijeljen grad, bijeli policajci oštro se suprotstavljaju crnima, na taj je isti način podijeljena i krimi-scena, a žene su na položaju i nižem od onog crnačkog. Kolege policajci smatraju da su ušle u policiju kako bi pretipkavale njihove izvještaje. Naravno, u tom i takvom okruženju dvije će snažne žene svoj život dovesti u opasnost, ali i otkriti i zaustaviti okrutnog ubojicu – ubojicu žena. Sjajan je način na koji autorica opisuje predrasude s kojima se te žene bore, ali i način na koji to rade, boreći se i protiv sebe samih. Primjerice, jedna od njih odrasta uz strogog oca i strah ju je da će on doznati da je otišla u posjet svojoj kolegici koja “pod normalno” čita Cosmopolitan. Zbog tog podsjećanja na za žene okrutna (i upitno prošla) vremena, ovaj je roman miljama daleko od – običnog krimića.