Kolažnim programom “Agramerski prolaznici” koji je osmislio Goran Matović u prohladnom vrtu kuće na Gvozdu u kojoj su živjeli Miroslav i Bela Krleža otpočeo je ambiciozno zamišljen Drugi festival Miroslav Krleža. Ove je godine festival dobio na težini jer se 7. srpnja obilježava 120 godina od rođenja tog pisca kojeg Matović naziva piscem naše budućnosti koji je predvidio i hrvatski ulazak u Europsku uniju.
O susretu s Krležinom sjenom brojnoj publici koja se prvi dan hrvatskog članstva u EU nadobudno popela do Gvozda govorio je Igor Mandić. Mandić je priznao da mu je Krleža jedan od trojice očeva, te se zapitao tko se to danas usuđuje biti disident poput Krleže. Prisjetio se da se na Gvozdu posljednji put s Krležom susreo 15. veljače 1978. godine, te da nije prestao biti krležijanac, iako su ga napadali da je Krležu prodao.
U nastavku večeri Krležine su polemične i mračne rečenice govorili Olga Pakalović, Ecija Ojdanić, Goran Grgić, Boris Svrtan, Goran Matović i Ivan Colarić. Bilo je tu i glazbe, songova, izvadaka iz Sudovićeva filma o Krleži. No, doista je frapantna sličnost Krležine Hrvatske s početka 20. i ove današnje s početka 21. stoljeća. Krleži je Hrvatska bila Pepeljuga koja je iščekivala da je Liga naroda prizna kao mučenicu. A sto godina kasnije Ligu je zamijenila Unija. Kao uvertira svečanog otvorenja Krležinog festivala studenti četvrte godine ADU iz klase profesora Svrtana uzorno su i srčano izveli svoju Keglevicianu.