Među 65 nacionalnih reprezentacija iz cijelog svijeta koje su se natjecale na Praškom kvadrijenalu scenografije i scenskog prostora Hrvatska je izložbom Neopipljivo / Intangible koju je dizajnirao Mauricio Ferlin osvojila Zlatnu medalju za korištenje izvedbenog prostora. Nagradu je žiri dodijelio svim sudionicima hrvatske izložbe, dakle kolektivu BADco., Boženi Končić Badurini, Borisu Bakalu i Leu Vukeliću, Oliveru Frljiću i Igoru Pauški, Damiru Bartolu Indošu i Tanji Vrvilo, Siniši Labroviću, Kati Mijatović, Borutu Šeparoviću te Vlasti Žanić.
Umjesto izvedbi uživo, njihovih je devet radova nastalih u posljednjih nekoliko godina predstavljeno u formi kratkih dokumentarnih filmova koje je režirala Ana Marija Habjan.
Najvažniju nagradu, Zlatnu trigu za najbolju izložbu, dobio je projekt „Unificirana Estonija" u izvedbi Theatre NO99, kojem je pripala i Zlatna medalja za inovativni pristup dizajnu izvedbe. Ta estonska kazališna skupina izazvala je golemu pozornost kada je u jeku predizborne kampanje 2010. godine predstavila fiktivnu ultrapopulističku političku stranku Unificirana Estonija. Zahvaljujući jednostavnim i provokativnim sloganima poput „Bez imigranata" i „Jebo politiku, važni su ljudi", Unificirana Estonija u samo je šest tjedana osvojila naslovnice svih estonskih medija, održala politički skup na koji je došlo 7500 ljudi te učinila prave političare iznimno nervoznima jer su predizborne analize pokazivale da bi svojim populističkim bućkurišem ideja preuzetih iz programa stvarnih stranaka kazalištarci na nacionalnoj razini mogli prikupiti do 25 posto izbornih glasova.
Umjetničko-politička provokacija isplatila se i kustosima nastupa Srbije, čija su nacionalna i studentska reprezentacija zaradile Zlatnu medalju za poticanje dijaloga. Među autorima predstavljenima u nacionalnom konceptu "(Ne)Moć – Odgovor(nost)" nagrađene srpske kustosice Mije David našao se i redatelj Oliver Frljić, koji je predstavio rad „Izdajnik", referirajući se na sliku koju o njemu ima znatan dio hrvatske javnosti. Poigravajući se pitanjem nacionalne pripadnosti i odbacujući nacionalizam, Frljić je u svijetu neopterećenom bremenom jugoslavenske prošlosti istodobno došao do nagrada u sklopu dvije nacionalne reprezentacije. I to baš Hrvatske i Srbije, koje i te kako moraju raditi na nadvladavanju vlastitih, često suprotstavljenih nacionalističkih strasti.