Laž je kako je svaka žena rođena da bude majka

V.B.Z. /110 kn/ “Ja sam ti dala život, ja ti ga mogu i uzeti.” Ta se rečenica nalazi na naslovnici novog romana Slavenke Drakulić (urednik Drago Glamuzina) te se kao lajtmotiv istinskog užasa provlači kroz cijelu knjigu. Priča je to o suđenju; na osuđeničkoj klupi je kći koja je ubila svoju majku, žena koja ne želi odgovoriti na pitanje zašto. A odgovor je jednostavan – ona je svojim činom nasilja prekinula začarani krug zlostavljanja koji se iz generacije u generaciju vrti u njenoj obitelji. Ona je ubila nakon što je prvi put udarila svoju jednogodišnju kćer, riješila se majke zlostavljačice kako i sama ne bi postala čudovište. Ovu priču Slavenka Drakulić priča (većim dijelom) kroz prizmu djevojčice koja u mračnom podrumu sa štakorima “trenira” kako se čuvaju tajne. Je li autorica distancirana od emocija svoje glavne junakinje? Donekle jest, ali zbog te je distanciranosti užas priče još veći. Dok sklapa korice Optužene svakom je čitatelju jasno da su zlostavljači tu oko nas, ali i da je autorica načela jedan od najvećih tabua koji postoji otkad je ljudskog roda. Njene rečenice jasno dokazuju da svaka žena nije rođena da bi postala majka. Neke su sposobne samo za to da principe po kojima su i same bile zlostavljane i zanemarivane usavrše i prenesu dalje. Priča je to i o okrutnom principu po kojem funkcionira ljudska psiha jer čak i kada tijelo podnese batine, modrice, pa čak i prijelome, duh je taj koji će se slomiti. Stoga je ovo i upozorenja da su žrtve psihološkog nasilja još ugroženije od onih na kojima viđamo modrice. Na njima, naime, nema jasnim znakova koji vrište “upomoć!”, a kada se takve žrtve slome, to je tek put u novi zločin. Slavenka Drakulić taj put opisuje nevjerojatnom, zastrašujućom preciznošću.