Čovjek koji je snimio više legendarnih filmova od bilo koga drugog, i kojeg je Marilyn Monroe zvala "najboljim kamermanom na svijetu", umro je prirodnom smrću u 95. godini u Londonu. Jack Cardiff za svoj je rad osvojio Oscara 1948. za "Crnog Narcisa", bio je još tri puta nominiran (dvaput za kameru i jednom za režiju), dobio je i počasnog Oscara za životno djelo, a od kraljice Elizabete dobio je odličje OBE (Order of the British Empire).
Rođen u Norfolku, od malih nogu ga je privlačio film i od manjih poslova (bio je dečko s klapnom na jednom od ranih Hitchcockovih filmova) vrlo brzo je došao do poslova s kamerom, u kojima se toliko izvještio da mu nije bilo premca. Bio je zadužen za kameru na jednom od prvih dokumentarnih filmova u boji, "Krunidbi kralja Georgea V." iz 1936. Zbog svoje stručnosti u osvjetljivanju scena nadimak među filmašima bio mu je "Jack O'Lantern". Nakon snimanja uglavnom propagandnih filmova tijekom rata, njegova poslijeratna suradnja sa slavnim redateljskim dvojcem Powell-Pressburger urodila je nizom legendarnih filmova: "Crni Narcis", "Pitanje života i smrti", "Crvene cipelice"...
Jacka Cardiffa je John Huston odvukao u Afriku da snima Bogarta i Hepburneovu u "Afričkoj kraljici", a King Vidor ga je angažirao za svoju raskošnu ekranizaciju "Rata i mira". Malo se koja velika zvijezda nije našla pred Cardiffovom kamerom, od Johna Waynea, Ave Gardner i Sophije Loren, pa do Marilyn Monroe koja je inzistirala da snima nju i Laurencea Oliviera u "Princu i plesačici", smatrajući da je Cardiff jedini čovjek koji joj može poboljšati izgled pred kamerama.
Marilyn na fotografiji koju je snimio Jack Cardiff
Pored brojnih legendarnih filmova koje je snimao (među kojima su i "Bosonoga kontesa", "Vikinzi", "Pandora i leteći Holandez", "Cezar i Kleopatra", "Smrt na Nilu" pa sve do filmova "Psi rata", "Conan razarač" i "Rambo 2"), Cardiff je bio i uspješan redatelj, koji je za svoju ekranizaciju romana D. H. Lawrencea "Sinovi i ljubavnici" bio nominiran za Oscara i osvojio Zlatni globus za režiju, a njegov kamerman Freddie Francis nagrađen je Oscarom za crno-bijelu kameru u tom filmu. Kad je na snimanju filma "Mladi Cassidy" Cardiff kao redatelj zamijenio oboljelog Johna Forda, obavio je takav posao da kritičari nisu mogli razlučiti koje je scene režirao Cardiff, a koje Ford, četverostruki dobitnik Oscara za režiju.
Bio je i redatelj kultnog filma iz šezdesetih "Djevojka na motociklu" s Marianne Faithful, a zadnji kamermanski posao na dugometražnom filmu bio mu je "Izdajničko srce" po Edgaru Allanu Poeu iz 2004. Jedan od filmova koje je režirao bila je poznata povijesna vikinška pustolovina "Dugi brodovi" snimana 1964. kod nas, a na ove prostore se vratio kao i kamerman za "Protuhu" Kirka Douglasa 1973., te su se pred njegovim objektivom našli i naši glumci poput Fabijana Šovagovića.
Napisao je i nekoliko knjiga o kinematografiji, a svoju autobiografiju nazvao je "Magic Hour" ("Čarobni sat"), po poznatom prvom i zadnjem satu sunčeva svjetla, kad kamermani najviše vole snimati. Njegovom smrću otišla je jedna od zadnjih poveznica našeg vremena sa "zlatnim dobom Hollywooda", kad su filmovi bili veći, raskošniji i ljepši od života – što je bilo lako postići ako vam je iza kamere stajao Jack Cardiff.