Duboko poslije ponoći završio je sinoć "Pozitivni koncert", kojim se opravdano pokazalo da tradicionalni glazbeni događaj kojim se obilježava Dan borbe protiv side (pod sponzorstvom Plive) ima potencijal za veće prostore od Tvornice, gdje se dosad održavao, ali da dvorana Cibone možda nije baš najprimjerenija za to.
Naime, koncertnoj je publici već dobro poznato kakve su u Ciboni muke sa zvukom, da je dvorana zbog svoje akustike prilično nepodobna za tu vrstu aktivnosti, a posebna je žrtva bio bivši stranglerovac Hugh Cornwell koji na svoju nesreću još nije imao uza se i vlastitog majstora zvuka (poput nekih drugih izvođača).
Let 3 i TBF uspjeli su unatoč svim tehničkim zaprekama, premda se mora priznati da je bilo dijelova dvorane gdje se zvuk nije razbijao o zidove, pokrenuti mnoštvo. Efektan scenski nastup Leta 3 (uz posebne gošće, veliki ženski zbor Le zbor), gitarske rifove i pjevne refrene, odigrali su svoje, kao i "tulumarski" potencijal TBF-a.
Premda je Cornwellov fantastično čvrsti bend, kojim dominira njegov još uvijek upečatljivo mračan, a istodobno nježan i romantičan glas, najviše gubio na zvučnoj slici, jer je s pozornice najviše i nudio, evergrinima "Golden Brown", "Always The Sun", "No More Heroes", "No Mercy" i drugima, tročlani bend u kojem se primarno može uživati u manjim prostorima pokazao je da se s lakoćom može uklapati i u koncerte ovoga tipa.
Za jednog ili dva izvođača sveukupno predugačak (Laibach, primjerice), koncert s više od tri tisuće ljudi bio je pouka sponzorima da i te kako ima smisla ulagati u glazbene događaje, a ne puštati da ih se (političkim i drugim preporukama) uglavnom usmjerava prema sportu.
Veliki marksisti koji snimaju reklame za banke i multinacionalne kompanije,stvarno dosljedno nema što.