Danas će u 14.30 sati u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu biti posebno dirljiv ali izuzetno važan trenutak za hrvatsku likovnu povijest: ostavštinu pokojnoga Ivana Picelja njegova će kći Ana Picelj-Kosak darovati MSU!
Široki i dobri duh
Tko iole poznaje hrvatsku povijest umjetnosti, zna vrijednost te geste i što Hrvatska dobiva sa 250 kutija “muzejske građe” koju čini ta ostavština! Sve je to bilo u jednoj sobi u Gajevoj 2b, nezamislivo tijesnoj, osim za Piceljev široki i dobri duh...
Picelj je jedan od osnivača grupe Exat51, eksperimentalnog atelijera u kojem je skuhana povijest hrvatske apstraktne umjetnosti, a poslije s Novim tendencijama u 60-ima, i povijest hrvatskog dizajna, odnosno umjetnosti novih medija. – Vjerujte, u tim je kutijama najcjelovitija arhiva koja uopće postoji o Exatu51 – kaže za Večernji Ana Picelj-Kosak.
– U našem je stanu i održana prva Exatova izložba, no moj je otac pomno skupljao sve i o umjetnicima njegova kruga.
Čuvao je sve, čak i dogovore o plakatima, pozivnice za izložbe, korespondenciju... Čudili bi se kad bi ga zamolili da nađe nešto, a on bi ušao u sobu i za tri minute izašao s traženim materijalom! – kaže Piceljeva kći koja je odrasla s Gradskom galerijom suvremene umjetnosti, današnjim MSU.
Pravo blago
Picelj je otpočetka, od njena osnutka 1954., surađivao s njom dizajnirajući plakate za izložbe, stvarajući svoj poznati opus. Kći Ana upoznala je tako i najjača svjetska imena koje je oduševljavala Piceljeva komunikativnost. Picelj je bio kohezivna osoba između naših i svjetskih umjetnika, ističe i Jadranka Vinterhalter, voditeljica Dokumentacijskog i informacijskog odjela MSU: – Ovdje, među knjigama, zaista ima pravog blaga. Nešto što je raritetno, kod Picelja se sigurno nalazi!
Ovo treba biti naslovnica novina, a ne gluposti...To bi značilo promjenu u sustavu vrijednosti koje bi mediji trebali promovirati. Kultura, znanost, obrazovanje, inovacije, rezultati rada i svakako politika, ali ne tračeraj i kriminal, crna kronika. Zamislite, dok drugi otimaju, kradu i varaju - neko cijelu svoju ostavštinu daje za opće dobro. Zar to ne vrijedi naslovnice?