Goran Tribuson objavio je novi kriminalistički roman (dvanaesti ukupno) i nazvao ga pomalo sentimentalno "Zbogom, Izabel". Roman je objavila Mozaik knjiga, a uredila Hana Vunić. Jedna je to u nizu Tribusonovih proznih knjiga u kojima odaje počast vlastitim filmofilskim opsesijama, prije svega filmovima noir provenijencije, kojima je zarazio i svoga glavnog junaka, zagrebačkog niskobudžetnog zaštitara nadimka Crni. Iako je bio u Zboru narodne garde i prošao brojna hrvatska ratišta, Igor Crneković Crni nije se proslavio herojskim akcijama niti nabildao samopouzdanje. Iz rata se vratio podjednako siromašan i letargičan kao što je u rat i otišao, i to kao tipizirani pripadnik agramerskog lumpenproletarijata i dijete roditelja prosvjetara. Niti je Crni neki mačo tip iz susjedstva, niti je rogobatne pojave, niti obožava i prakticira fizičke obračune, ali se, kao i stotine drugih muškaraca slične sudbine, našao na zaštitarskom poslu, u firmi koja se slikovito zove Mustela (u prijevodu Lasica).
I kao zaštitar, Crni i dalje živi u premaloj sobi u obiteljskom stanu, čiji je pravni vlasnik majka, dobrodržeća prosvjetarka koja ima dugogodišnjeg ljubavnika, ali se od muža ne želi rastati. Prilično bizaran brak i bizarna obitelj. Iz takvog okruženja naš se Crni odjednom našao pred atraktivnim radnim zadatkom: mora čuvati prelijepu studenticu Izabel, kćer novokomponiranog hrvatskog poduzetnika Rudija Vulasa koji ima posjed na Gornjem Prekrižju i neraščišćene odnose sa zagrebačkim konkurentima u najunosnijim poslovima. A ti poslovi nisu ni trgovina bijelim robljem ni drogom, nego mešetarenje građevinskim zemljištem i projektima u kojima se privatni kapital incestuozno sljubljuje s javnim novcem. I kada bismo do kraja poštovali uzuse pisanja o kriminalističkim romanima, sada bismo trebali stati i ne bismo smjeli otkrivati čak ni osnove zapleta u ovom ljubavnom krimiću kako bi čitatelji mogli na svoj način dešifrirati taj pitko napisan i jasno strukturiran roman. No ono što smijemo reći jest to da je Tribuson i u ovom romanu puno prostora posvetio kritici hrvatske gospodarske tranzicije i zbilje u kojoj su građani koji se bave svakodnevnim građanskim poslovima ispali luzeri u odnosu na sveprisutne kriminalce koje je iznjedrila pretvorbena mafijaška trakavica. Kao i u nagrađivanom i programatskom romanu "Otac od bronce", Tribuson se rubno dohvatio i Domovinskog rata, gradeći priču oko jednoga njegova sudionika koji je uz taj rat prošao domobranski uspavano i u samoobrambenom stavu. I opet je u ovaj kriminalistički roman, u duhu noir filmova, ali i brojnih globalnih krimi uspješnica, ubacio i snažne osjećaje između dva glavna lika, Crnog i Izabel. Težište je ipak stavio na nejaka pleća Crnog, čovjeka koji vozi prastari auto, zaljubljive je i sramežljive, empatične prirode, ali je i čovjek koji vatreno mrzi Rolling Stonese (!?), nazivajući ih hohštaplerima i promicateljima kapitalizma.
Potpuno apolitičan, ali bun(t)ovan i nepredvidiv, Crni je autentičan izdanak zagrebačke protestne supkulture koja je već u startu protiv svih mogućih promjena, dakle za vječni status quo i preživljavanje bez previše stresa i sekiracije. Ali, kada mu dirnete u njegovu slobodicu i njegove pravice, pa i one seksualne, onda se taj zgužvani Zagrepčanec pretvori u nezadrživog i surovog muškarca koji se ne boji nikoga i ničega kako bi došao do ultimativnog cilja. A taj cilj nad ciljevima je, zna se, lijepa i tajnovita Izabel, žena sirenske snage koju mnogi muškarci uvjereno i strpljivo čekaju cijeli život, a nikada je ne dočekaju. I upravo taj romantični i dosljedno filmski odnos između Crnog i Izabel iskočio je iz onih uobičajenih kriminalističkih dobro utabanih i krvožednih šina, usmjerivši roman prema, uvjetno rečeno, ljubavnim žanrovima, u kojima se Tribuson kao vrstan pripovjedač također dokazivao. Dovoljno se sjetiti njegova pretposljednjeg romana "Vilinska priča", koji je, ni kriv ni dužan, upao u koronsku literarnu siestu pa je prošao nepravedno nezapažen i temeljito nepročitan. "Zbogom, Izabel" mogao bi imati brojniju čitateljsku publiku, a zašto ne i izazvati interes nekog od domaćih filmaša, kojima kronično nedostaju koncizne i žanrovski izbrušene filmske priče.