Violončelist Luka Šulić uspio je napuniti dvoranu Lisinski na turneji kojom diljem svijeta predstavlja svoj album s “Četiri godišnja doba” Antonija Vivaldija. To je raritetni album jer se Vivaldijevo megapopularno djelo prvi put izvodi u aranžmanu za violončelo solo, a snimljen je prošle godine u Rimu s glazbenicima orkestra Archi dell’Accademia di Santa Cecilia pod vodstvom maestra, također violončelista, Luigija Piovana.
Na svjetskoj turneji, koja je počela u Ljubljani prošlog listopada, Luku Šulića prate glazbenici Slovenskog All Star gudačkog orkestra, ali i Krešimir Haas na čembalu. Nakon Zagreba, Šulića čekaju najprestižnije dvorane Berlina, Beča, Wiesbadena, Praga i Münchena, a nije nebitno ni da je album objavio za Sony Classical.
“Svirati Vivaldija na violončelu to je kao igrati nogomet u pancericama za skijanje. Taj sam mazohizam vjerojatno naslijedio od svog profesora Valtera Dešpalja”, rekao je raspoloženi Šulić zagrebačkoj publici, koja je svoje oduševljenje dokazivala pljeskom poslije gotovo svakog stavka slavnog ciklusa koncerata kojima je Vivaldi pravim slapovima neuhvatljive glazbe pokušao dočarati četiri godišnja doba. Šulića i slovenske goste to nije omelo i oni su energično i vrlo koncentrirano izvodili Vivaldija na violončelistički način u pomalo crossoverskom ugođaju koji je zapravo plaćanje danka Šulićevoj doista impresivnoj karijeri sa Stjepanom Hauserom u 2Cellos, koja je trenutačno stavljena na čekanje.
Iako je i u drugom dijelu koncerta iznimno muzikalni Šulić vehementno odsvirao i Treći stavak Koncerta za violončelo i orkestar Josepha Haydna u C-duru, publika je najburnije reagirala na koketiranje violončelista s drugim žanrovima glazbe, primjerice na obradu “Bohemian Rhapsody” grupe Queen ili nezaobilazni “Smooth criminal” Michaela Jacksona, koji je i najveći krivac za karijeru Šulića i Hausera.
Šuliću se u izvedbi “Zime” iz Piazzollina “Četiri godišnja doba” na violini solo pridružila i mlađa sestra Eva Šulić, a na opravdano odobravanje publike naišla je i njegova izvedba Montijeva “Čardaša”. I ono najbitnije. I koncertom u Lisinskom Šulić se opet dokazao kao umjetnik koji pošteno i marljivo širi krug ljubitelja klasične glazbe. A takvi nam umjetnici itekako trebaju.