HNK Zagreb

"Mačka na vrućem limenom krovu" drama je o obitelji u kojoj vladaju laž i mržnja

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Mačka na vrućem limenom krovu
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Mačka na vrućem limenom krovu
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Mačka na vrućem limenom krovu
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Mačka na vrućem limenom krovu
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Mačka na vrućem limenom krovu
15.10.2018.
u 17:14
Redatelj Magelli se, uz pomoć dramaturginje Željka Udovičić Pleština, posvećuje obitelji, i kroz cijeli raskošni kazališni spektakl dokazuju kako ta danas tako sveta obitelj može biti duboko destruktivna, pogubna za sve svoje članove
Pogledaj originalni članak

Lijepa, gola žena pod tušem, na terasi. Dok voda pada po njoj, razgovara s isto tako lijepim muškarcem, zavaljenim u ležaljku. Oko njih bujno raslinje koje, dok ona pjeva pod tušem, priziva u misli rajski vrt. U trenutku kada ona progovori raj se pretvara u pakao, pakao najgore vrste, koji čuči u obitelji. A obitelj je to u kojoj vladaju laž i mržnja

Sjajan je to početak "Mačke na vrućem limenom krovu", drame HNK Zagreb, onaj u kojem redatelj Paolo Magelli na prvi pogled (uz pomoć sjajne i jednostavne scenografije Lorenza Bancija) pokazuje kako se bavi originalnom dramom velikog američkog dramatičara Tennesseea Williamsa, a ne zanima ga istoimeni film, iz kojeg su cenzorske škare Hollywooda izbacile svu subverzivnost teksta. Učinio je to smjestivši cijelu priču na terasu i tako iz nje izbacio slavni krevet Maggie i Bricka.  

Magelli se, uz svesrdnu pomoć dramaturginje Željka Udovičić Pleština, koja je s njim i adaptirala tekst, posvećuje upravo obitelji, i kroz cijeli nam taj raskošni kazališni spektakl dokazuju kako ta danas tako sveta obitelj može biti duboko destruktivna, pogubna za sve svoje članove.

U toj obitelji ima svega previše (novca, zemlje, djece, alkohola, zavisti), otac je oličenje vulgarnog bogataša, otkrivamo i lažno patrijarhalan, jer on je svoje bogatstvo naslijedio od bogatog gay para koji su ga prigrlili kada je bio tek dječak, dali mu dom i posao. Majka je izgubljena očajnica, voljeni sin je alkoholičar, nesposoban izboriti se s vlastitim demonima, a onaj  nevoljeni je u promašenom braku bez emocija kojem je cilj roditi što više djece i zgrabiti obiteljsko bogatstvo. 

Tema homoseksualizma, to je problem mlađeg sina, tako eksplozivna te 1955. godine kada je drama praizvedena, i danas je – da se ne lažemo - isto takva. Malo znači plašt lažne tolerancije i modernosti u zemlji koja se diči svojim zapadnjaštvom, ali u kojoj npr. do 2018. godine u politiku nije ušla ni jedna gay osoba, dok susjedna Srbija o kojoj volim misliti (i govoriti) kao krajnje zatucanoj sredini ima gay premijerku. Dakle i mi uporno i bez granica lažemo sami sebi, baš kao što to čine Williamsovi junaci, a Magelli nam to razotkriva na svim razinama: braka, roditeljstva, braće, ljubavi, erosa, crkve, medicine...sve do smrti same. 

U tom patrijarhalnom kaosu i kod Williamsa i kod Magellija svijetli jedna zvijezda – žena koja možda krivo bira koga će voljeti, ali čak i kada otkriva koliko je njen izbor bio poguban (ona prva shvaća odnos supruga i njegovog prijatelja i ta spoznaja vodi u tragediju) ipak ostaje vjerna toj ljubavi.

Posljednje riječi drame, njene su riječi, dok doslovno siluje vlastitog supruga obeznanjenog viskijem, kaže "Volim te!" Ali izvire i ta ljubav iz srca ili mozga koji ne prihvaća mogućnost da će ponovno biti siromašna? Ništa ovdje nije jednostavno i jednostrano. Baš kao i u životu, i stoga su povišeni tonovi, od prve do gotovo zadnje rečenice, iznenađenje samo na prvu. Ta vika i dreka mudra su redateljska odluka, jer nitko se kada krenu emocije ne svađa fino i mirno, knjiški uljudno. 

Zrinka Cvitešić i Filip Vidović odlični su u glavnim ulogama, točni i dojmljivi u svakoj emociji. Ona se ovom ulogom dokazuje kao zrela glumica, moćna i u glazbenim brojevima, koje su za predstavu, po izabranim stihovima i citatima samog Williamsa skladali Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević. Vidović nije stao nakon "Ciganina...",  svojoj je profesionalnoj biografiji dodao drugu veliku ulogu na sceni HNK Zagreb. Još je vrlo mlad, ali jedinstven spoj spontanosti i promišljenosti iza kojeg stoji veliki rad koji na jedinstven način u život vraća magiju velikog glumačkog prezimena koje nosi. 

Milan Pleština i Ksenija Marinković svojim ulogama Velikog tate i mame Pollitt stvaraju potku cijele priče, on jak u trenucima otkrivanja istine, ona u istinskom neshvaćanju stvarnosti. Livio Badurina kao velečasni i Goran Grgić kao liječnik tek naoko imaju epizodne uloge, jer mnogo je toga rečeno "baletom" kojim se kreću scenom, prolascima kroz obitelj. Ana Begić Tahiri, u maniri južnjački licemjerne kraljice majke i Dušan Bućan kao nevoljeni sin, zatvaraju priču velikih glumačkih izvedbi koje smo ovdje vidjeli. 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.