Koncert u Lisinskom

Maestro Sohijev je brz poput munje, a Berezovski je ruski div

Foto: Tomislav Čuveljak/KDVL
berezovski
Foto: Vedran Metelko/ZAGREB KOM
zagreb kom
Foto: Tomislav Čuveljak/ZGF
orest
14.10.2013.
u 10:12
Upoznali smo silno temperamentnog i kompetentnog maestra kojem se fantastično pripremljeni glazbenici Njemačkog simfonijskog orkestra iz Berlina predaju bez zadrške, a interakcija među njima doista je munjevita i po intenzitetu i po brzini
Pogledaj originalni članak

U Zagrebu još jedan glazbeni vikend iz snova! Počelo je s avanturističkim putovanjem Zagrebačke filharmonije pod vodstvom Hansa Grafa od Debussyjeve poeme Jeux, preko Mozartova Violinskog koncerta u A-duru sa solistom Orestom Shourgutom, do Brahmsove Treće simfonije. Istodobno, u HGZ-u se okupila majstorska ekipa na Zagrebačkom međunarodnom festivalu komorne glazbe. A večer kasnije ponovno nezaboravni koncert u ciklusu Lisinski subotom.

Ne lažu oni koji za dirigenta Tugana Sohijeva kažu da je brz poput munje. Doista, upoznali smo silno temperamentnog i kompetentnog maestra kojem se fantastično pripremljeni glazbenici Njemačkog simfonijskog orkestra iz Berlina predaju bez zadrške, a interakcija među njima doista je munjevita i po intenzitetu i po brzini. Počelo je sa suitom iz baleta Zlatno doba u kojoj se Dmitrij Šostakovič razbacuje sebi toliko svojstvenom duhovitošću i satiričnom ironijom na rubu groteske. A što drugo i očekivati od glazbe na libreto o revolucionarnom pohodu sovjetskog nogometnog kluba na truli komunistički zapad! Za kraj je odabrana Skitska suita u kojoj temom i agresivnim izričajem Sergej Prokofjev odgovara na izazov Stravinskijevog Posvećenja proljeća. To je glazba koja eruptira poput vulkana prizivajući elementarne sile prirode i čovjeka i koja izaziva gotovo magijski trans u kakvom je ova skladba u Lisinskom bila i odsvirana i odslušana.

U tom okviru smjestio se par klavirskih koncerata: Prvi u Des-duru Prokofjeva, a potom Drugi u F-duru Šostakoviča. Tu se za pravi pijanistički trans, uz savršeno i poput svjetlosti brzo sporazumijevanje s orkestrom i dirigentom, pobrinuo razbarušeni ruski div Boris Berezovski. Sa svojih deset prstiju, snažnih poput pneumatskih čekića, Berezovski je s lakoćom lebdio nad raskošnim zvukom orkestra obasjavajući ga vatrometom pijanističkih bravura. Ali, kada treba, ti prsti postaju nježni poput krila leptira, kao u drugom stavku Šostakovičeve skladbe. Na takvim je krilima uz ovacije iz Lisinskog odletio i fantastični orkestar ostavljajući svjetlucavi trag na bis čarobnog odsvirane Gavote Sergeja Prokofjeva.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.