Velšani Manic Street Preachers samo su jednom gostovali u Hrvatskoj, na festivalu Radar 2009. u Varaždinu, iste večeri kad je nastupio i Bob Dylan. No, unatoč tome radi se o jednom od omiljenih bendova iz devedesetih koji je marljivim radom ostao jedan od najzanimljivijih novijih bendova. Krajem 2022. godine Manic Street Preachers zajedno sa Suede idu na američku turneju, što samo pokazuje koliko su neki od najpoznatijih britanskih imena zapravo ostali nepoznanica na golemom američkom tržištu. Podsjeća me to na 1995. kad sam u New Yorku u razmaku od nekoliko dana gledao Oasis i Blur na njihovim prvim američkim koncertima, i priču da već nekoliko desetljeća nije bilo nove "britanske invazije", tj. imena koja bi osvojila golemo američko tržište nakon Depeche Mode, Duran Duran ili irskih U2. Uvjetno govoreći, ako su Suede bili jasno usmjereni prema Bowieju, Orb i Chemical Brothers iz rave navale na Pink Floyde, Manic Street Prechaers od prvog albuma bili su nam i ostali nešto poput "novih The Clash".
Svoju ideološku oštricu i nesklonost estradnim srozavanjima zadržali su do danas i jedan su od rijetkih bendova koji nije odstupio od početnih ideala i namjera. Postigli su velik uspjeh, ali su u svom radu imali i nekoliko faza u kojima planove nisu realizirali na način kako su htjeli. Stoga su reizdanja njihovih ranijih albuma u promijenjenoj i dopunjenoj konfiguraciji prilično zanimljiva jer riječ je o jednom od onih bendova koji su uvijek imali višak ideja i višak pjesama.
Jedno od takvih razdoblja za njih je bilo i početkom dvijetisućitih. Nakon dugog čekanja, tri godine nakon albuma "This Is My Truth, Tell Me Yours", Manic Street Preachers 2001. objavili su album "Know Your Enemy". Možda se činilo da se radilo o autorskoj "blokadi" i duljem čekanju, ali spomenuti CD trebao je biti sasvim drugačiji od onoga koji se pojavio, da su poštovane zamisli grupe. Usput, sadržavao je četiri britanska top-10 singla, dok se među ukupno 16 pjesama moglo pronaći sasvim dovoljno dokaza da su Manicsi živi i radno sposobni.
Tek ovih dana objavljeno je trostruko reizdanje albuma "Know Your Enemy" (Sony/Menart), kojim basist i autor tekstova Nicky Wire, frontmen i gitarist James Bradfield i bubnjar Sean Moore vraćaju priču unatrag dvadeset godina. Nova/stara verzija albuma trebala je biti objavljena lani na točnu obljetnicu, ali je zbog pandemijskih problema i odgoda s tiskanjem i pritiskom na tvornice CD-a i vinila dovršeno tek za kraj 2022. Ujedno se raščistila i dokumentirala poznata priča da su Manic Street Preachers te 2001. imali snimljena i spremna dva odvojena albuma, ali im je diskografska kuća preporučila da objave jedan "pomiješani" s manjim brojem pjesama. Novi "Know Your Enemy" ispravlja povijesnu priču ili, ako više volite, metodom naknadne pameti i revizijom vraća situaciju na originalno zamišljeno stanje. Dva odvojena albuma, na dva odvojena diska novog paketa, tada planirana pod naslovima "Door to the River" i "Solidarity", s po 10 i 12 pjesama, donose ponovno izmiksani materijal u rasporedu kako je tada zamišljen, a pridodani su im dodaci s b-strana singlova i dvije neobjavljene pjesme, čime se broj uključenih (tada snimljenih pjesama) koje su Manic Street Preachers imali na lageru penje na tridesetak. Naspram 16 s tadašnjeg originalnog albuma, očito se radi o povećanju koje zorno svjedoči da su na lageru imali puno više materijala od objavljenog. Manicsi su ovom prilikom kopali prilično duboko. Primjerice, pjesma "Door to the River" postala je naslovnom prvog diska, mada je tada bila izostavljena i tek naknadno objavljena na kompilacijskom albumu najvećih hitova "Forever Delayed". Ovom prilikom možete ju čuti bez sirupastih orkestracija i naslaga studijskih efekata, kao i druge pjesme. Zapravo se radi o taktici "manje je više", kojom su očistili pjesme od suvišnih tadašnjih naslaga i neprimjerene produkcije, i u novim verzijama ponudili gro materijala u jednostavnijem, izravnijem izdanju.
Da, mogao je to biti njihov "Sandinista", možda čak i trostruki album da su ih poslušali z diskografske kuće i dali im mašti na volju. Ima tu još zanimljivih kurioziteta, poput pjesma sa sessiona za album koje su izvorno bile objavljene samo na kazetnim izdanjima singlova pa je bilo skoro nemoguće doći do njih. Sakupivši ih sve na jednom mjestu i u prvotno zamišljenom rasporedu, zapravo smo dobili dva nova, ili u najmanjem slučaju drugačija albuma Manic Street Preachersa.
Ujedno, na trećem disku nove kolekcije nalaze se pjesme s demo i kućnih vrpci koje kroz 16 dodatnih snimaka pokazuju kako su materijali nastajali i bili zamišljeni prije ulaska u profesionalni tonski studio. Manic Street Preachers, kao i Suede s kojima idu na američku turneju, jedan su od bendova čije su b-strane singlova često bile bolje od nekih pjesama koje su se (umjesto njih), našle na albumima, pa ne treba voditi pretjeranu brigu da se među tridesetak pjesama skrivaju ozbiljni favoriti. Ukratko, spram popističnog zvuka izvornog albuma "Know Your Enemy" kakav je objavljen 2001., novo reizdanje na tri proširena diska sasvim je drugačiji proizvod. Usprkos tome što se radi o sličnim pjesmama, rezultat zvuči sasvim različito već i zbog drugačijeg rasporeda i tematske podijeljenosti, kao i zbog novih mikseva koji su puno "tamniji", oštriji i daju pjesmama drugačiji zvuk na dva odvojena albuma.
Od kojih je prvi "Door to the River" melankoličniji i nježniji, dok je "Solidarity" bučna neman čiji rifovi u novim miksevima pršte na sve strane. Sa svim tim tada objavljenim pjesmama uklopljene su i neke b-strane singlova, također u novim miksevima, a sve zajedno nude proširen izbor materijala koji temeljitije nego 2001. pokazuje kakve su zamisli Manics Street Preachers imali, ali ih zbog kompromisa nisu uspjeli realizirali. Na trostrukom CD boxu pridružene su i ostale pjesme koje nisu bile dio planiranih albuma, dok vinilno izdanje na dva LP-ja donosi samo dva originalno zamišljena albuma. Zaključno, ovakav "Know Your Enemy" jedan je od neobjavljenih, srećom ne i "izgubljenih" albuma rock-povijesti, naknadni trijumf koji pokazuje da su Manic Street Preachers bili u pravu, ali ih nitko iz diskografske kuće tada nije slušao.