Manijakalna virtuoznost romskih klasičara

Koncertu najveće svjetske romske senzacije, Tarafa de Haidouksa, preksinoć u Lisinskom može se prigovoriti jedino mjesto održavanja budući da ples nije dopušten, a nije moguće ostati ravnodušan na virtuozne i plesne melodije.

Ipak, ispunjeni Lisinski pružio je izvrstan zvuk, važan pri slušanju dvanaesteročlane ekipe sastavljene od po tri violinista i harmonikaša, kontrabasista, cimbalista, klarinetista, frulaša i dvaju muških vokala.

Od sličnih sastava izdvajaju ih aranžmani i virtuozno umijeće sviranja bliskije klasičnoj glazbi, ali s karakterističnim romskim ljestvicama, solažama i završecima bez kraja pa se jedna skladba bez stanke protegnula dulje od 25 minuta neprekidna, reklo bi se manijakalna sviranja.

Bilo je tu i pokušaja komuniciranja s publikom, no koliko se god naprezali, samo su rijetki pojedinci shvatili što nam dobroga žele poručiti ti rumunjski hajduci.

Koncert je trajao, po nekima prekratkih, sat i 45 minuta, ali s obzirom na uloženu energiju nikako im to ne treba uzeti za zlo. Uostalom, da se moglo plesati, ni publika ne bi imala ni atoma snage.