U hvaljenom mjuziklu "Sušak, Sušak" imate jednu od glavnih uloga, onu barba Pave. Kako je došlo do te suradnje?
Na poziv Olje Dešića sam prije nekih 6-7 godina snimio song iz tog mjuzikla i iskreno zaboravio na to. Znate ono, brdo projekata krene pa negdje zapne.
No prošle me godine Olja opet nazvao kako se projekt finalizira i zahuktava i jesam li još zainteresiran za taj mjuzikl? Kako mi to nije prvi susret s kazalištem jer nešto iskustva imam i s prijašnjim projektima u HNK I. pl. Zajc, Narodno kazalište Pula i Komedijom Zagreb i sva su bila uzbudljiva i pozitivna, rado sam prihvatio ponudu.
Opišite nam malo lik kojeg tumačite?
– To je već malo teže. Barba Pave je naizgled grez i strastven lik, znate one tipove (konobara/mesara /trgovca) koji uvijek imaju spreman odgovor ili neku pošalicu. Uvijek kao vedri, ali kada si date vremena i potegnete razgovor, shvatite da se iza te "šaljive" osobe skriva čovjek kojem su pošalice samo maska kojom štiti svoju emocionalnu krhkost. E, to vam je barba Pave na prvu glasan oštar (pod oštar mislim vlasnik oštarije na sušačkoj placi, ali i pridjev paše u ovu rečenicu).
Ali se kroz predstavu pokaže i kao nježan lik kojemu je stalo do najbližih kao i do svog grada. Zanimljivo mi je i to što se kroz predstavu koja opisuje Sušak od nekih 30-ih do 70-ih prošlog stoljeća mijenja i lik barba Pave tako da na kraju imamo starog tvrdoglavog i čangrizavog nonića koji gotovo stereotipan za ovaj primorski kraj.
Slijedi premijera obnovljenog i poboljšanog mjuzikla koji je i u svojim prijašnjim izvedbama bio iznimno posjećen i hvaljen. Kakvu je promjenu doživio mjuzikl u novoj verziji?
– Da, jako nas veseli obnova jer smo imali prilike i onako vrlo uspješnom mjuziklu na kraju vrlo posječene sezone došiti još nešto teksta i dramaturgije kako bi priča bila još životnija. Poradilo se i na novim koreografijama zahvaljujući i plesnim studiju Flame, kao i novom redizajnu rasvjete pa je nekako cijela priča zaokružena i dodano ono nešto tako da sada umjesto "Sušak, Sušak" imamo "Sušak, Sušak, Sušak".
Jeste li imali neke posebne pripreme za ovaj projekt?
– Naravno, uz klasične probe, što čitaće, što plesne, nekako me najviše muči čakavski, iako se radi o meni materinjem jeziku, a ne dijalektu, bitne su razlike koje određuju moju lovransku ili liburnijsku varijantu od one trsatske tako da se u dan-danas mučim s tim lipo/lepo, novega/novoga i sl., ali cijeli je proces stvaranja predstave uvijek zabavan, pogotovo kada radite s ljudima koje već godinama znate; Katja Budimčić Sabljar, Damir Keđo ili naša kazališna prvakinja Olivera Baljak. Ona i ja već godinama planiramo napraviti zajedničku predstavu, ali, eto, za sada nas je povezao "Sušak, Sušak", no ako naleti pravi tekst, možda se Olivera i ja ulovimo i nove suradnje.
Kakva je atmosfera u ansamblu, na probama i na samim izvedbama?
Ma oni su svi neozbiljni. Sreća da nam je redatelj Edvin Liverić jedna "ozbiljna" persona jer da nije, teško da bi nešto ozbiljno i napravili. Budimo iskreni, ja sam tamo najozbiljniji. To su sve razuzdani ljudi, Damir Kedžo loše pjeva, Katja Budimčić Sabljar se opako udebljala i ne zna baš čakavski, Antonio Krištofić koji se ansamblu pridružio ove godine nema taj x faktor, Olja Dešić je jednostavno neozbiljan autor. OK, ajde Mensur Puhovac zna pomesti pozornicu i sreća da sam tu u ansamblu ja, kao jedina svijetla točka te predstave.