Irskom piscu Josephu O’Connoru, čiji agenti baš nikada ne prešućuju činjenicu da je brat pjevačice Sinead, svjetsku je slavu osigurao potresan i opsežam roman-triler iz tragične irsko-englesko-američke povijesti “Zvijezda mora”, koju je upravo objavila zaprešićka Fraktura u prijevodu Martine Čičin-Šain. O’Connor je rođen u Dublinu, autor je više uspješnih romana, a strana i domaća kritika uvrstile su ga među prva pera suvremene irske književnosti.
Ima li ikakve fikcije u vašem romanu?
Knjiga je roman, a romani su obično fikcija. Radnja romana je u suprotnosti s povijesnim događajem, i to opće gladi u Irskoj, posljedica koje je bila masovna emigracija iz Irske. No, ja roman vidim kao priču o brojnim izmišljenim likovima i karakterima koji pokušavaju stvoriti svoju vlastitu smisao svijeta. Mislim da je prva dužnost romanopisca da stvara nešto lijepo i čitljivo. Politika i povijest najniže su na popisu mojih književnih prioriteta. No, imam intenzivan interes za politiku i pišem dosta novinarskih tekstova, ali kao romanopisac i čitatelj imam strah od romana koji govore ljudima što da misle.
Kako se Irska riješila siromaštva?
Irska se riješila siromaštva do određenog stupnja, postigavši nezavisnost 1922. godine, ali tijekom cijelog 20. stoljeća, sve do 1990. godine, Irska je ostala ekstremno siromašna zemlja, uništena i opustošena emigracijom. No, 1990. godine mudra državna politika, koja se sastojala u masovnom obrazovanju, počela je konačno davati plodove i isplatila se i mi smo postali ekonomski sigurnije mjesto za život tijekom dva desetljeća. Ali, danas, kao i većina zemalja u Europi, nalazimo se u ozbiljnoj recesiji.
Jeste li u romanu malo nepošteni prema Charlesu Dickensu?
Malo vjerojatno jesam, ali on je pisac 19. stoljeća čiji rad najviše volim. Mislim da bi čovjek uvijek trebao biti kritičan i oštar prema vlastitim herojima. Isto tako mislim da je on jedan od najvećih pisaca koji su ikada pisali priče, koji je imao nevjerojatnu sposobnost da stvara nezaboravne likove i da ih na neki način pomiče kao figure u šahu. Ali njegov nedostatak je što nije imao psihološko, unutarnje razumijevanje likova. A to je za pisca velik nedostatak. No, zapravo, ga volim.
Kako je vaš roman prihvaćen u Engleskoj?
Postao je bestselerom u Engleskoj, i to broj jedan na ljestvici Sunday Timesa, a prodan je u oko milijun primjeraka. Taj mi je roman donio toliko čitatelja koliko ih nikad prije nisam imao.
Mislite li da će Sjedinjene Američke Države ponovno u budućnosti biti obećana zemlja za Irce?
Nisam baš siguran. Mislim da su Irci danas postali više Europljani nego što su fokusirani na Ameriku. To je posebno vrijedi za mlade Irce koji su odrasli u eri Europske unije i jeftinih zrakoplovnih putovanja.
Jeste li vi brat Sinead O’Connor ili je ona sestra Josepha O’Connora?
I ja se ponekad to pitam. No, sigurno sam otac Jamesa Connora, što mi je posebno zadovoljstvo.
Sam naslov preporučujem Jaci & Šuki & etc. Samo tolko da ne kažete za 10-tak godina nismo znali, a sada nemamo više ni tehničare.