Matematička je činjenica da Dubrovnik zarađuje na Igrama!

Intendant Dubrovačkih ljetnih igara Ivica Prlender lani je dobio treći mandat, a ovih se dana bavi optužbama dubrovačkog gradonačelnika Vlahušića.

Mogu li Dubrovačke ljetne igre imati još veći vlastiti prihod?

- Polazeći od kulturološke zadaće koja je zadata Igrama, nije razložno očekivati veći vlastiti prihod. On je i po zapadnoeuropskim kriterijima iznimno visok. Naš je vlastiti prihod i prošle, treće uzastopne recesijske godine, premašio 40%!

Izjavili ste da na kunu dobivenu od grada Dubrovnika Igre ostvare 1,96 kuna. Zarađuje li Grad na Igrama?

- To je matematička činjenica. Budući da je Igrama iz pozicije proračuna Grada Dubrovnika “stavljeno na dušu” da lagodno, nezainteresirano pa i neradnički žive na teret poreznih obveznika držim da je bilo neophodno izvijestiti javnost o stanju stvari. Dakle, odgovor je: da! Može se reći kako Grad Dubrovnik zarađuje na Dubrovačkim ljetnim igrama. Naravno, izvan financijskih rezultata postoje i dodatni benefiti što ih donosimo našem Gradu. Oni su teže mjerljivi, ali neprijeporno pozitivni.

Imaju li Igre previše stalno zaposlenih kroz cijelu godinu, tj. koliko hladni pogon jede program?

- Kao i čitav javni sektor plaćamo ne malu cijenu budući nam kao društvu ni 20 godina nije bilo dovoljno skupiti dovoljno mudrosti i političke volje za pristupanje odgovornom restrukturiranju uz socijalnu osjetljivost. Unutar takvog okvira napravljeno je posljednjih desetak godina puno. Značajno je poboljšana kvalifikacijska i dobna struktura zaposlenika, povećana je učinkovitost. Takva nastojanja potvrđena su stjecanjem ISO standarda kojega verificira Biro Veritas. Igre su to prve zaslužile u čitavoj kulturnoj industriji srednjoistočne Europe.

Kakav interes imaju Igre s Virtualnim muzejem u Revelinu i Revelinom?

- Za tvrđavu Revelin, spomenik nulte kategorije, još je ranih osamdesetih donesena odluka da je se adaptira za potrebe izvedbenih umjetnosti jer Dubrovnik alternativnoga prostora nema. Iako su radovi dovršeni pred više godina, tvrđava se nije vratila na upravljanje Igrama, nego joj je namijenjena druga uloga. I to unatoč činjenici da smo ponudili program koji podrazumijeva servisiranje programa svih ustanova u kulturi i nezavisnih produkcija, protokolarnih potreba Grada i Županije, te partnersku orijentaciju prema turističkom sektoru zasnovanu na tržišnim načelima. Takva je orijentacija put prema ekonomskoj samoodrživosti subjekata u kulturi, ali to se ne drži sretnim ciljem. Najbliži nam ugledni festival u EU, onaj u Ljubljani, financira se upravo po tom modelu. Prepušten mu je Ljubljanski grad u kojemu je smješten i Virtualni muzej. Tu je i interes Igara u odnosu na Virtualni muzej Grada Dubrovnika. Kroz koncepciju, proizvodnju tematskih cjelina, nabavu, montažu i održavanje dijela opreme bili smo učinkovitiji u “zimskom periodu”. Pa ipak mi je kao autoru koncepcije i sadržaja, unatoč sjajnim recenzijama struke i medija, u društvu ravnatelja ustanova u kulturi, gradonačelnik dr. Vlahušić prezentirao “čitavu sjajnu povijest” Dubrovnika što su mu je “tijekom jednog jutra složili dečki iz njegovog ureda: ekonomist i pravnik.” Držim da je svaki komentar suvišan!

Koliko je Stainway, dar odvjetnika Hanžekovića iskorišten?

- Meritum “klavirske priče” je u odnosu primatelja donacije prema donatoru. Dobro je poznato koliko su donacije u uređenim društvima važne za život umjetnosti, poglavito izvedbenih. Nakon više od šest desetljeća jedini radni prostor koji Dubrovačke ljetne igre imaju u vlasništvu - palača na Stradunu - stečen je donacijom građana. Dragocjena donacija velike umjetnice Olge Solovljeve Igrama zauvijek je izgubljena odlukom politike. Trebamo li i dalje, gubeći obraz nepoštivanjem nakana darovatelja, smanjivati vlastiti kapacitet daroprimca? Kada bi zaista bilo točno da si je ravnatelj u jednom momentu dopustio samovolju, te iskazao nerazumnu uskogrudnost, kako bi se moglo protumačiti da nekoliko mjeseci kasnije, temeljem javnog natječaja, dobije jednoglasni(!) izbor Gradskog vijeća? I to treći uzastopni!