Kiparstvo

Među kipovima iz Salone ljepotom se izdvajaju Apolon i Venera

Foto: Arhiv MGK
josip Fluksi
Foto: Arhiv VL
Fluksi 01 (1)
Foto: Arhiv GMK
solinja (1)
Foto: Originalna glava Solinjake čuva se u Arheološkom muzeju Zagreb Arhiv VL
solinjanka02 (1)
03.07.2011.
u 19:40
Do 27. srpnja izložena su 23 kipa i li reljefa na izložbi “Salona divina” u Muzeju grada Koprivnice
Pogledaj originalni članak

– Prvo napravim desetak modela, pa ih postavim uz originalnu skulpturu, primjerice glave Solinjanke. Zatim pozovem kolege da pažljivo odmjere i pokažu mi što je tu original. I znate li kakav je rezultat? Svi redovito izaberu kopiju jer je ona perfektno polirana i patinirana i kao takva više im se sviđa – tumači nam akademski kipar Josip Fluksi, koji je izradio na stotine kopija najpoznatijih kipova pronađenih na tlu Hrvatske.

 Što je original - a što kopija  

– To i jest moj cilj, napraviti privlačnu kopiju koja će se izgledom izjednačiti s originalnim kipom. Ako je, primjerice, Vučedolska golubica 4,5 tisuća godina bila u zemlji, jasno je da su na materijalu ostali neki tragovi, kakva fraktura, ekcem. Zato preispitujem jesam li napravio dovoljno dobru kopiju koja je završena toniranjem i patiniranjem, a da u formi sasvim odgovara originalu, nastavlja Josip Fluksi, koji od 1987. godine radi kao voditelj konzervatorsko-restauratorske radionice Arheološkoga muzeja u Zagrebu. Njegov je posao i konzervacija i restauracija keramike, kamena i stakla. Prvi je upotrijebio silikon u restauratorsko-konzervatorske svrhe. Autor je svih suvenira koje turisti raznose po svijetu iz bogato opremljene suvenirnice zagrebačkoga Arheološkoga muzeja, a izrađeni su uz pomoć autorske tehnologije silikonskih kalupa. Njegove su ruke oblikovale i replike spomenika kulture koji se nalaze po našim velikim muzejima od Splita, Zagreba, Varaždinskih Toplica... Među tim kipovima posebno se ljepotom ističu antički kipovi pronađeni u Saloni – kip Apolona iz I. stoljeća, kip Venere Victrix iz III. stoljeća, portret “Bradatog Rimljanina”, božice Flore, portret Plautile, kip umornog Herakla (prema Lizipu), portret cara Nerona, glave Venere, sarkofag s prikazom Dobroga pastira i brojnih drugih fragmenata reljefa sa sarkofaga, kao i odljev Bičevanja Krista sa sarkofaga sv. Staša iz katedrale sv. Dujma u Splitu te mnogi drugi.  

40 godina djelovanja

 Ovih su dana čak 23 kipa i li reljefa koje je Fluksi oblikovao prema vremešnim originalima predstavljena na izložbi “Salona divina” u Muzeju grada Koprivnice (otvorena je do 27. srpnja). Tom izložbom koju je priredio viši kustos Dražen Ernečić, kipar Fluksi u rodnom gradu, gdje je i započeo profesionalni angažman, obilježava 40 godina kiparske karijere. Izložba je ujedno i prilika da se na jednom mjestu vide svi najljepši kipovi i reljefi sa sarkofaga iz Salone, a u povodu velikih priprema za nominaciju Salone i Dioklecijanova akvedukta za upis na popis zaštićene svjetske baštine UNESCO-a. Te pripreme obuhvaćaju među ostalim, ne samo istraživanja i prezentaciju solinske arheološke zone zajedno s Dioklecijanovim akveduktom i bračkim carskim kamenolomima, već i izradu kopija najljepših kipova.

Figura je pojam

- Figura je za mene pojam, ne kocke ni apstraktne plohe. Oduvijek sam volio figuru, od svojih prvih kipova koji su me i doveli na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Želja mi je da čovjek kojega oblikujem, ta figura koja mora biti istovjetna s originalom, može “ispričati” mnogo toga. Da može dati onaj neophodan karakter kipa, jer su antički kipari kao što svi znamo, bili vrhunski majstori koji su sjajno poznavali ljudsko tijelo, anatomiju, pokret. To je ujedno i jako “zmazan”, težak i mukotrpan posao jer se često radi i s materijalima koji u svom procesu reagiraju i s otrovnim isparavanjima. Često razmišljam o tome kako je mnogo lakše oblikovati autorsko djelo koje se radi “od početka”, nego izraditi kopiju nečijega kipa koji mora odgovarati originalu u svim pojedinostima, govori Josip Fluksi, čovjek koji je prvi u nas upotrijebio silikon u prijenosu oblika s originalnoga kipa radi izrade vjerne kopije.

- Nedavno sam posjetio Fluksija dok je uzimao odljeve reljefa s prizorom erota u berbi grožđa s glasovitoga sarkofaga u splitskom Arheološkom muzeju. Došao sam u času kad je odlijepio tanki sloj gume i položio je poput zmijskoga svlaka na tlo. Jutrarnje svjetlo je oživjelo negativ-otisak krasnoga reljefa, otkrilo preobilje detalja. Činilo se da na prostoj gumi ima više života nego na originalu – kaže dr. Joško Belamarić.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.