Kolumbijski nobelovac Gabriel Garcia Márquez u drugoj polovici prošlog stoljeća iz domovine se preselio u Meksiko kako bi živio u miru i slobodi, no prema netom otkrivenim datotekama, i u Meksiku je bio pod paskom tajnih službi.
Meksikanci su mu prisluškivali telefone i pratili ga premda tvrde da se nisu bavili njegovim privatnim životom. Praćenje je trajalo od 1967. do 1985. godine, a tajne službe čak su se bavile Márquezovim kontaktima s francuskim predsjednikom Mitterrandom.
Razlog za špijuniranje jednog od najutjecajnijih svjetskih intelektualaca i autora knjiga “Sto godina samoće” i “Jesen patrijarha” Meksikanci su našli u njegovu ljevičarenju, kontaktima s južnoameričkim ljevičarskim organizacijama i posebno u prijateljstvu s kubanskim predsjednikom Fidelom Castrom.
Márquez je ne jednom optuživan za prokubanske i prosovjetske stavove, a u Meksiku je čak morao zatražiti i azil zbog optužbi vlasti u rodnoj Kolumbiji. Njegovo duboko prijateljstvo s Castrom nije prestalo do danas pa je Márquez jedan od rijetkih uglednika koji mogu do oboljeloga kubanskog lidera.
Osim špijunske afere, 82-godišnji nobelovac koji živi u Meksiku ovih je dana meta napada meksičkih antipedofilskih udruga koje ga kritiziraju zbog stavova u knjizi “Sjećanje na moje tužne kurve” po kojoj se u Meksiku upravo snima film.