Jedan od najzanimljivijih filmova ovogodišnjeg Human Rights Film Festivala u zagrebačkom kinu Europa bit će “Najljepša zemlja na svijetu”, dokudrama legende jugoslavenskog filma i jednog od predvodnika “crnog talasa” Želimira Žilnika, a čija je hrvatska premijera danas.
Prikaz međugeneracijskog jaza
Ovaj film nastavlja se na Žilnikovu “Destinaciju Serbistan” u kojoj je prikazao trenutak u životima ljudi koji su u izbjegličkom valu 2015. prolazili kroz naše krajeve. Tri godine poslije, Žilnik svoje migrantske junake pronalazi u Austriji, pokazujući što se s tim ljudima događa nakon što se odmaknu od stereotipnih, apokaliptičnih prizora pomorskih havarija u blatu na pragu Europe. Žilnikovi likovi mladi su ljudi koji su u Austriju stigli krajem ljeta 2015., a sada se bore s birokratskim apsurdima kakvih očito nije lišen ni naoko uređen svijet. Susrećemo ih na demonstracijama u Beču, gdje mladi Sirijac zgađeno govori kako se u njegovoj zemlji “dvjesto tisuća ljudi međusobno kolje, a 23 milijuna Sirijaca zbog njih ispašta”, pratimo ih na ulicama na kojima sviraju i druže se, na tečajevima jezika na kojima se nadmeću u znanju, pa čak i u trenucima kad nekima od njih prijeti deložacija.
Glavni junak Afganistanac je Bagher, dvadesetogodišnjak koji je još kao maloljetnik krenuo na put prema slobodi. I taman kad se počeo opuštati i prepuštati izazovima modernog europskog života, kao sjena iz prošlosti pojavljuje se djed Haidar, personifikacija tradicionalnih afganistanskih vrijednosti, koji ilegalno nakratko ulazi u Austriju kako bi unuku priopćio da mu je sva muška rodbina pobijena i da se od njega očekuje da ženidbom nastavi obiteljsku lozu.
Urnebesna scena u kojoj Bagher Haidaru objašnjava kako je već u vezi s jednom Austrijankom, a proćelavi starac hvata se za glavu i govori “bilo bi mi draže da sam mrtav” sjajno prikazuje međugeneracijski jaz kakav nije stran ni ljudima s ovih prostora – zamislimo samo da se ista scena odvija negdje u Lici, a umjesto Austrijanke unuk djedu govori kako je zaljubljen u – Srbina.
Što će se dalje dogoditi, nećemo reći kako ne bismo pokvarili užitak gledanja svima koji će doći na premijeru, ali možemo natuknuti kako se radi o tragikomičnom raspletu. Kao dodatnu preporuku valja istaknuti da je “Najljepša zemlja na svijetu” snimljena u najboljoj maniri Žilnikova hibrida dokumentarnog i igranog filma, dajući uvid u razmišljanja, strahove i nadanja onih o kojima kao da svi imaju stav, a malo je Europljana zaista iz prve ruke pokušalo naučiti nešto o njima.
smrad od članka