Danas je u Gliptoteci HAZU-a svečano promovirana monografija "Hod po rubu, s Ivicom", raskošno izdanje posvećeno jednom od najvećih hrvatskih glumaca Ivici Vidoviću.
Na knjizi, iz koje je Večernji list već ekskluzivno donio najzanimljivije ulomke, a koja je zajedničko izdanje Školske knjige i Teatra Rugantino, punih je pet godina radila njegova supruga, Gordana Gadžić, koje je govoreći na promociji rekla kako je knjiga iz tiskare izašla točno 18. travnja, na sedmu godišnjicu smrti velikog glumca. Uz nju, na promociji su govorili i: dr. sc. Ante Žužul, predsjednik Nadzornog odbora Školske knjige, akademik Boris Senker, filmski i kazališni kritičar Tomislav Kurelec, dramski pisac Davor Špišić i književnik Miljenko Jergović, a promociju vodio dramaturg Hrvoje Ivanković. Ulomke iz monografije čitali su glumci Dubravka Miletić, Franjo Kuhar i Filip Vidović.
Uz mnogo lijepih riječi izrečenih na promociji, kao i priču same Gordane Gadžić koja je svjedočilo kakav je mukotrpni posao bilo sakupljanje materijala za ovu jedinstvenu monografiju i koja je dobila najtopliji pljesak podrške publike, najviše su odjeknule riječi Miljenka Jergovića, koji je između ostalog govorio o devedesetim godinama kada za velikana glume, kakav je Ivica Vidović nesumnjivo bio, iznenada više nije bilo posla.
- Te 1992. ili 1993. on nije bio lošiji glumac. On je i dalje bio Ivica Vodovi, ali bio je i glumac i čovjek kojem su rub i ivica, koji se sastaju u naslovu ove knjige i dalje bili sinonimi. I zato za kraj kakav je dočekao nisu krive politike, nego svi mi, izuzevši njegovu suprugu i djecu, rekao je Jergović.
smrad