U utorak 15. lipnja je održana Tematska sjednica Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora, koju je moderirao član Odbora Goran Ivanović, a u pogledu saslušanja interesnih strana predstavnika umjetnika glazbenih izvođača i diskografa, s ciljem pronalaženja kvalitetnog rješenja njihova odnosa u novom Zakonu o autorskim i srodnim pravima.
Prije četiri mjeseca je održana saborska rasprava gdje je bio predstavljen prvi prijedlog novog Zakona, gdje su saborski zastupnici, predstavnici svih političkih opcija (vladajuće većine kao i opozicije) istaknuli disbalans u prijedlogu po kojem prava glazbenika izvođača nemaju adekvatnu zaštitu. Predsjedavajući je odredio da prvo svoje polazišta predstave predstavnici diskografa, potom izvođača nakon čega je trebala uslijediti rasprava.
Maja Vidmar Klarić, direktorica Hrvatske diskografske udruge, je u svom nastupnom izlaganju rekla kako diskografi u potpunosti podržavaju prvi prijedlog Zakona te da se protive, kako oni vide, uvođenju novih prava.
Na njezino izlaganje se nadovezao Tonči Huljić, također kao predstavnik diskografa, koji je optužio izvođačke organizacije HGU i HUZIP kao remetilački faktor u hrvatskoj glazbenoj industriji. Posebice je apostrofirao, po njegovim stanovištima, želju „session“ glazbenika da se žele naplatiti za svoj rad dva pa i više puta, usporedivši njihov doprinos u kreiranju snimke s „parketarima“ u gradnji nekog hotela.
Nikša Bratoš, predsjednik Hrvatske glazbene unije je podsjetio da se Zakon donosi zbog obaveze Hrvatske, kao članice Europske unije, da implementira Direktivu o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu naglasivši da je osnovna intencija direktive – zaštita pojedinaca, kako autora tako i izvođača. Dosadašnja praksa štiti trgovačka društva (diskografe) u odnosu na kreativce. U svom kratkom izlaganju (svi su bili limitirani na petominutna izlaganja) je istaknuo da komadne prodaje više nema nego se u digitalnom okruženju radi o licenciranju, pravu na slušanje te se ne mogu primjenjivati ugovorne odredbe o prodaji. U tom smislu je konzumacija streaming servisa (Youtube, Deezer, Spotify i ostalih preko 23o servisa) slična slušanju radio i tv programa. A u cijelom svijetu, pa i u Hrvatskoj je priznat model da izvođači i diskografi dijele naknadu od radija i televizije u odnosu pola / pola.
Kristina Delfin Kanceljak, odvjetnica i predstavnica izvođačkih organizacija je naglasila kako je Direktiva prepoznala problem izvođača koji su u nepovoljnom i neravnopravnom pregovaračkom položaju spram diskografa, te da upravo Direktivna traži da se zakonski osigura da bi izvođači mogli ostvarivati svoja deklarirana izvođačka prava. Sama direktiva naglašava kako autori i izvođači i kad prenose svoja prava imaju pravo primati naknadu za svako iskorištavanje njihovih prava. Ključni dio direktive je i, izvođačke organizacije očekuju da bude implementiran i u novi hrvatski zakon, da svi izvođači imaju zajamčena minimalna prava. Te da se u tom pogledu ne radi ni o kakvom novom pravu.
U tom izlaganju je istaknuto kako se hrvatski diskografi lažno predstavljaju internetskim platformama tvrdeći da imaju kod svakog izdanja regulirane sve ugovorne odnose. A to nije istina. Jedan dio nosećih izvođača ih ima. No, po pitanju starih izdanja i starih ugovora njihovi odnosi su neadekvatno riješeni za korištenje na digitalnim platformama. A studijski glazbenici (oni koje je Tonči Huljić naveo kao „session glazbenike) nemaju nikakve ugovore. Niti ne primaju od diskografa ikakvu naknadu kada se njihove izvedbe koriste i naplaćuju od streaming servisa.
Neven Frangeš, koji se legitimirao kao glazbenik koji je sudjelovao u svim sferama glazbe, kao i glazbenog izdavaštva i da nikada nije primio nikakvu naknadu za svoje snimke na digitalnim platformama je postavio pitanje – kakva je to glazbena industrija gdje su glazbenici izvršitelji i prolaznici u kojima nemaju pravo na naknadu? Naime, bez autora i izvođača nema ni glazbe. Pa nema ni glazbene industrije. Bez njih diskograf nema što za izdavati. U tom je naglasio da je Direktiva donesena jer je u svijetu prepoznato da dosadašnji poslovni model u digitalnoj ekonomiji nije dobar. Da je dobar, ne bi bilo potrebe za donošenjem Direktive. I intencija Direktive sigurno nije zadržavanje postojećeg modela, već zaštita slabijih strana – kreativaca, individualaca u odnosu na velike kompanije.
Ministrica Nina Obuljen Koržinek, je nakon što su predstavnici diskografa i izvođačkih organizacija predstavili svoja polazišta, potvrdila da se dosadašnji modeli pokazuju nedostatnim i ne pružaju svim sudionicima adekvatnu zaštitu. Zakon je katalog reguliranja prava različitih profesija koja se ostvaruju u različitim poslovnim modelima, koji se u transferu prema digitalnim platformama uvelike mijenjaju. Te je posebno naglasila, kako nije u duhu Direktive da bi se isplata mogla desiti samo jednom, kada se djela koja su nastala dugotrajno koriste.
Član odbora Zvane Brumnić se referirao na opasku Tončija Huljića rekavši da je proizvodnja ploče možda mogla biti uspoređena s gradnjom hotela. Ali danas ploče više nema, pa se niti princip gradnje hotela više ne može primijeniti. Današnja tehnologija postavlja stvari da djela postoje vječno i da bi svi nositelji prava trebali vječno dobivati dio rente.
Matko Kuzmanić, član odbora je želio dobiti jasan odgovor od Ministrice koji je stav Ministarstva i smije li netko u nečije ime potpisati s digitalnom platformom ugovor, bez obzira tko je ta osoba, a da s tom osobom nema potpisan ugovor? Može li koristiti tuđe subjektivno pravo bez druge osobe i bez njegova znanja? Je li to legalno?
Ministrica je odgovorila kako je dobro da se u raspravu uključilo puno ljudi, kao i da je dobro da je bilo organiziranog istupanja jer pokazuje snagu pojedinih udruga. Naglasila je kako u prvom prijedlogu Zakona nije postignut kompromis te je istaknula kako je jasno da u Hrvatskoj postoji situacija nejasnih ugovornih odnosa. Neki izvođači imaju, a neki nemaju ugovore. Neki imaju ugovore isključivo iz doba prije interneta i veliko je pitanje mogu li ugovori sklopljeni u tom vremenu biti odgovarajući u vremenu koji nudi jedan posve drugi poslovni model. Cilj Zakona je urediti te odnose. Činjenica je da platforme žele razgovarati samo s diskografima – a zadaća zakonodavca je postaviti okvir da svi, uključujući i autore i izvođače ne budu zapostavljeni, te da ih se mora zaštititi da bi i oni ostvarili pravičnu naknadu. Naglasila je da nije zalud formulacija iz Direktive o pravičnoj naknadi – te da je temeljeno pitanje, što je to.
Član Odbora Nino Raspudić, se uključio u raspravu prvo s opaskom kako se ne može glazbenog izvođača usporediti s radnikom koji je postavljao parket, već suradnikom arhitekta. Problem je da se u novim odnosima, gdje više nema materijalnog nosača zvuka, mora odlučivati retroaktivno a da će ubuduće, nakon zakona stvari biti jasnije. Istaknuo je kako je problem pravna neuređenost, da se nešto pretpostavljalo i da se, slijedeći ono što kaže direktiva – mora postići kompromis. Diskografi će morat odustati od nekog svog udjela.
Odvjetnica Delfin Kanceljak je naglasila kako Direktiva ima striktnu odredbu – da jednokratna isplata može biti samo iznimka i kako mora biti regulirana zakonom. A gospodin Huljić želi da jednokratna naknada postane pravilo, što je u direktnoj suprotnosti s intencijom Direktive.
Kako se rasprava približavala kraju, Predsjednik HGU, Nikša Bratoš je istaknuo da se ne smije dozvoliti da postoji izdanje koje nije 100% pokriveno ugovorom. Isto tako, Direktiva je jasna da je izvođačka naknada neodreciva. I pri tom je naglasio da je stav izvođačkih organizacija da će uvijek poštivati ugovore, ali ako ne postoji ugovor (a takvih je slučajeva neproporcionalno više) da mora postojati zakonom propisani mehanizam da i ti izvođači uvijek ostvare svoja prava. Za takav način ostvarivanja je najbolji kolektivni sustav zaštite, jer ga individualni izvođači nisu u poziciji ostvarivati.
Neven Frangeš je reagirao kako ne može dopustiti da se glazbenika zove podizvođačem radova. Izvođači su umjetnici, baš poput autora. Kao primjer je naveo da Laurence Olivier nije bio podizvođač Shakespearea, niti je Ivo Pogorelić podizvođač Chopina. Postoje 3 strane. Od njih su dvije uložile svoj trud, rad, školovanje i talent – a to su autori i izvođači, Treća, diskografi su uložili novac. A glazba je ono što se čuje. Bez izvođača se glazba ne čuje.
Potpredsjednica Sabora, Sabina Glasovac se uključila u raspravu pred kraj sjednice riječima kako ne pamti da je u nekoj raspravi pristiglo preko 400 stranica komentara i to potpisanih imenom i prezimenom. Saborska rasprava je pokazala da oko prijedloga postoje prijepori zbog čega je i zaključeno da se održi ova sjednica. I tu je naglasila slijedeće: ako postoje tri prava, a imamo zajamčenu naknadu za autore – koja se ne dovodi u pitanje, postoji nesrazmjer imeđu dva ostala prava. I u tom pogledu se mora pronaći kompromis u kojemu nitko neće biti potpuno zadovoljan, ali se ne smije dovesti u situaciju da je jedna strana posve nezadovoljna. Ako nema autora i nemamo izvođača – nemamo niti djelo koje se može distribuirati. To što neki izvođači imaju snagu da se izbore za svoj status, to ne znači da taj status imaju svi. I izvođačko pravo se ne smije promatrati kao milostinja ili dobra volja. Nikako se ne smije doći do točke da se jedna strana osjeća posve zakinutom.
U raspravu se preko video linka uključio i član Erik Fabijanić koji je također naglasio da je Europska direktiva napravljena da zaštiti autora i izvođača. Direktiva je smjernica pa je bitno da se u primjeni poštuju načela. Istaknuo je da je u raspravi isplivalo ono što je najmanje uređeno u Hrvatskoj. U Hrvatskoj postoje granski kolektivni ugovori pa je i uz to država prisiljena propisati minimalnu zajamčenu plaću u državi. Činjenica je da je nedopustivo da bilo autor, bilo izvođač – ako se snimka određenim kanalima distribuira, ne prima pravičnu naknadu.
Ministrica Obuljen je sjednicu zaključila kako je Ministarstvo i tijekom rasprave uputilo diskografe i izvođače na sklapanje međusobnih ugovora. Do toga nije došlo i izvjesno je da do njega neće ni doći. I to nije dobro. I u tom smislu se Zakon mora doraditi. Ministarstvo želi propisati modele koji će zaštititi legalne platforme da svoje usluge mogu pružati građanima Hrvatske. A ugovori između diskografa i izvođača se moraju poštivati. No, pitanje je da li oni postoje i mogu li se stari ugovori poštivati u novim, digitalnim, okolnostima. Naglasila je kako je Ministarstvo protiv nametanja kolektivnog rješenja za sve izvođače. I zakon ne smije derogirati postojeće ugovore. No, kada ugovora nema, zaštita se mora okrenuti kolektivnoj zaštiti. Tu je i prostor za kompromis koji će riješiti odnose između glavnih i sporednih izvođača. Ministrica je posebno naglasila kako je pogrešno svoditi glazbenika na bilo koji oblik podizvođača. Sjednicu je zaključila stavom da će hrvatska kulturna industrija dobiti puno ako se postigne kompromis.