Dvadeset godina od smrti Ive Robića (9. ožujka 2000. u Rijeci), pogodan je trenutak da se još jednom podsjetimo zasluga “glasa” i “stasa”, pionira koji je kao malo tko u formativnim godinama domaću estradu učinio suvremenom i kao nitko drugi prije ni poslije njega – izvoznim proizvodom. I to još u pedesetim i šezdesetim godinama 20. stoljeća. Iako je za dokaze ovih tvrdnji dovoljno poslušati vjerojatno ponajbolji domaći CD box set “Pjeva vam Ivo Robić – Izvorne snimke 1949. – 1959.” (Croatia Records), koji je Siniša Škarica kao autor posložio u ambicioznom duhu sličnih primjera iz američke ili britanske diskografije, priča o Ivi Robiću i danas može djelovati kao zanimljivi, ali i istiniti SF koji je postao stvarnost.
U okviru scene gdje su se pokušavali skinuti akordi pjesama s Radio Luxemburga, figura Ive Robića izdvojila se ne samo domaćim već i međunarodnim uspjehom koji mnogi i danas mogu samo sanjati. Kao primjer pristojnog, elegantnog pjevača s leptir-mašnom, Robić je za domaću pop-glazbu tada učinio više nego mnogi pravovjerni “rokeri” kojima je duga ili nešto duža kosa tada bila glavni znak suvremenosti. Ivo Robić toliko je suptilno unosio “dašak zapadnog vjetra” na domaću estradu da je dio toga duha otpuhnuo i tamo natrag odakle je “zvuk” došao. U Zapadnu Europu, i postigao međunarodnu prepoznatljivost kao malo tko odavde. Najkraće, Ivo Robić bio je “The Voice” još u pedesetima. No, nije došao niotkuda, a smjesa domaće šlagerske pameti i izbora obrada, s Robićevom interpretacijom kao ključnim elementom, elegantno je govorila o lakoći kojom su posvajani aktualni obrasci tog vremena.
Robić je bio proizvod pedesetih. Elitniji žanrovi poput jazza kod nas možda su dali zaokruženiji i estetski potpuniji odgovor kroz kreativne zadatke, ali je zabavnoglazbena scena bila popularnija. Na glazbenoj sceni pedesetih i šezdesetih događale su se novosti inspirirane rastom utjecaja radija i dolaskom televizije, slikom novog (mogućeg) načina života, rastuće diskografije, dolaskom američkog rock and rolla te utjecaja talijanskoga festivala San Remo.
Sve zajedno tvorilo je talionicu, društveno-kulturni kotao u kojem je eksplodirao big bang domaće estrade, šlagera, zabavne glazbe, šansone i poslije rocka. Rastuća festivalska scena obilovala je novonastalim hitovima za masovnu upotrebu, pa ne čudi da su Opatijski, Zagrebački ili Splitski festivali, kao i sarajevski Vaš šlager sezone i Beogradsko proleće, bili zastupljeni na vinilnim pločama koje su bile poput knjiga u knjižnicama, periodika za masovnu publiku čija je nova zabava dobila i fizičke dokaze na crnoj plastici.
Robić je tada postao jedini domaći glazbenik čija je diskografska izdanja bilo moguće pronaći u svim europskim prodavaonicama ploča. Internacionalnu karijeru, nedostignutu od bilo kojeg domaćeg konkurenta, započeo je još pedesetih, a evergreenom “Morgen” upisao se na top-liste europskih zemalja s brzinom i uvjerljivošću da je jedno vrijeme tamo i nastupao “kao doma”.
Robić je tijekom karijere dostizao milijunske naklade ploča, aktivno objavljivao za njemačku diskografsku kuću Polydor, održavao brojne domaće i inozemne turneje i u svijesti poklonika postao sinonim zlatnih dana domaće zabavne glazbe. Njegov prvi album „Pjeva vam Ivo Robić“ iz 1956. neoboriv je dokaz o zaslugama pionira koji je, osim što je postao vlasnikom prve prave diskografske karijere na ovim prostorima, u prvom estradnom naletu stvorio parametre po kojima su se ravnali svi nadolazeći pjevači.
I na terasama hotela u Opatiji Robić je nastupao s dignitetom, kao jedan od prvih koji je pjevao autorske pjesme u vrijeme kada je “skidanje” s Radija Luxemburg bio prečac i siguran put do lokalne slave, učinivši šlagere poput “Ta tvoja ruka mala”, “Morgen”, “Samo jednom se ljubi”, “Tiho plove moje čežnje” i druge, nezaobilaznim znakom vremena u kojem su nastajali.
Iako rođen u Garešnici pokraj Bjelovara (28. siječnja 1923.), Ivo Robić bio je, prema vlastitom izboru, Zagrepčanin. Ne samo zemljopisno već stanjem duha: četrdesetih godina započeo je prve pjevačke korake, a nastupi u Tucmanu, Kolu i drugim plesnjacima gdje je pekao zanat, bili su predstraža i uvod u kasniju najezdu elektrifikacije izazvanu probojem rock’n’rolla u Americi.
Još početkom pedesetih Robić započinje s prvim nastupima u Njemačkoj, za koju je kasnije postao vezan kao malo koje domaće estradno ime, postigavši međunarodnu karijeru dotada nezapamćenih razmjera s pjesmom “Morgen” i postao, jednostavno, “Mister Morgen”. Iako je iz današnje perspektive teško shvatiti veličinu i količinu tada nezamislivog uspjeha, Robić je i doma i na inozemnim pozornicama bio zvijezda velikog formata.
Preko njega su se prelomile mnoge posebnosti domaćeg estradnog razvoja u kojem su drugi poslije išli na “ruske turneje” s trapericama za prodaju u prtljazi, dok je gospodin Ivo Robić već prije “išao” na međunarodne top-ljestvice, nastupe i postigao nemoguću misiju izlaska iz do tada uobičajenih okvira.
Način kojim je to učinio postao je zahtjevna, ako ne i nemoguća špranca za slijediti i izbacio ga u orbitu slave u kojoj niti nadimak “naš Sinatra” nije bio preteška kvalifikacija, čemu je Robićeva verzija “Strangers in the Night” samo još više pomogla. Poznata je Robićeva suradnja s njemačkim skladateljom Bertom Kaempfertom, za kojeg se sumnjalo kako je Robiću “skinuo” nekoliko pjesama s kojima je došao u Njemačku. Neslužbeno, u legendama se spominju i Robićeve ideje koje su poslije, u prepjevima na engleski, dospjele i do samog Sinatre.
U vrijeme profesionalizacije domaće estrade Robić je odigrao ulogu svojevrsnog katalizatora za kvalitetu, a procesi koji su se odvijali bez njega ne bi bili isti i bili bi manje elegantni. U nastupima na festivalima često je deklasirao konkurenciju, pa i pobjedom na prvom Zagrebačkom festivalu s “Ta tvoja ruka mala” 1953. Upravo je on bio jedan od onih koji su dali ideju o organizaciji priredbe na kojoj bi se izvodile samo domaće pjesme. Prvi je Zagrebački festival održan u prosincu 1953. pod naslovom “Izaberite najbolje plesne melodije 1953.”, u Koncertnoj dvorani Istra, današnjem ZKM-u, a zbog zanimanja publike repriza finala održana je u dvije večeri sredinom siječnja 1954.
Bilo je to doba kad je dvoje pjevača (tada Ivo Robić i Rajka Vali) izvodilo sve pjesme u dvije verzije, jer se u prvim godinama festivala radilo o natječajima skladatelja, a ne vokalnih solista. Baš će Robić presudno pomoći u popularizaciji i etabliranju pjevača kao “motora” uspjeha neke pjesme. Pobjednik prvog festivala, prema glasovima publike, bio je skladatelj Ljubo Kuntarić s pjesmom “Ta tvoja ruka mala”. Nešto poslije Robić je u austrijskom Grazu 1954. na radiostanici uz matricu pjevao “Volare”, a kad je drugi put došao u Graz, stigao je i predstavnik praškog Supraphona i pozvao ga u Prag, gdje je Robić u tri godine snimio masu pjesama te postao zvijezda u Istočnoj i SR Njemačkoj, te prodavao singlice u nakladama od pedesetak tisuća primjeraka.
Album “Pjeva vam Ivo Robić” iz 1956. prvi je domaći album na 10-inčnom vinilu, neoboriv dokaz o zaslugama predvodnika koji je postao vlasnikom prve prave karijere na ovim prostorima, u prvom estradnom naletu s ruba gdje su se susretali šlageri i prepjevi rock and roll pjesama, poput “Shake, Rattle and Roll”, koju je snimio još 1956., nekoliko mjeseci nakon objave originala. Robić je stvorio parametre po kojima su se ravnali nadolazeći pjevači.
Nitko dolazak potrošačke kulture u zabavnoj glazbi nije bolje najavio od petnaestogodišnje tinejdžerke, debitantice Zdenke Vučković, na Opatijskom festivalu 1958., u duetu s Ivom Robićem “Moja mala djevojčica”, sa stihovima “tata, kupi mi auto”, ili Ljube Kuntarića s “kad si kupin mali motorin” u pjesmi “U nedilju Ane” izvedenoj na Opatijskom festivalu 1960. A kad eskapizam, kakav-takav, ali privlačan, dobije službeni vjetar u leđa, glazba i zabava, uz modu, ljetovanja i “bijelu tehniku” vjerojatno su pri vrhu popisa potražnje. Upravo je zato zamah domaće glazbene scene sa svim pripadajućim dijelovima – od razvoja diskografskih kuća, medija (televizijske radijske i novinske prisutnosti), popularizacije festivala, razvoja klubova i samih glazbenika – podudaran s krajem pedesetih i proteže se u “zlatne šezdesete”.
Prvi je Robićev album zorno svjedočio o vokalnoj inspirativnosti najpoznatijeg domaćeg croonera, čija je inozemna karijera imala posljedicu u činjenici da su se Robićeve ploče mogle kupovati u europskim trgovinama ploča. U knjizi “Bolja prošlost: prizori iz muzičkog života Jugoslavije 1940-1989” Petar Luković opisao je početak Robićeve karijere u inozemstvu. U diskografskoj kući Polydor Deutsche Grammophon Robić je počeo surađivati s producentom Bertom Kempfertom, a singl “Paloma” na drugoj strani ploče imao je pjesmu “Morgen”. Singl se prodao u više od dva milijuna primjeraka, a Robić je kao već etablirana zvijezda krenuo u Ameriku.
Gostovao je u programima koje su vodili Perry Como, Ed Sullivan i Dick Clark, u Europi je gostovao u Zürichu, Helsinkiju, Stockholmu i Beču te stigao i do Japana i Australije. Singl “Sedamnaestogodišnjoj”, poznatiji po refrenu “Sedamnaest ti je godina tek”, u SR Njemačkoj prodan je u milijun primjeraka, dok mu je Radio Luxembourg poklonio statuetu lava za najpopularnije pjesme sezone. Sličnu sudbinu doživljavaju i pjesme “Rot Ist Der Wein” i “Stranci u noći”, koju Frank Sinatra snima pod nazivom “Strangers in the Night”.
Izvorni Robićev vinil iz 1956. u izdanju Jugotona, kuće koja ga je diskografski pratila i omogućila domaćoj publici redoviti dotok novih hitova, sastavljen od četiri pjesme, bio je smjesa domaće šlagerske umješnosti i izbora obrada, s Robićevom interpretacijom kao paradigmom aktualnih vokalnih obrazaca tog vremena.
Rast Jugotona kao vodećeg diskografa bio je ključan za predstavljanje glazbe na nosačima zvuka, vinilima, a upravo brojke koje nalazimo u pregledu razvoja Jugotona tih godina govore o kakvim se pomacima radilo. Diskografska kuća iz zagrebačke periferije Dubrave ubrzano je povećavala “ciljanu” grupu korisnika, kupaca ploča i vlasnika gramofona. Nova industrija postajala je sve veća, pri čemu je i Ivo Robić bio glavni kotač popularizacije nove glazbe i novog načina slušanja te iste glazbe. Posljedice i zakonitosti koje je velikim dijelom odredio i Ivo Robić osjećamo i danas.
Kako snobovski, izabrao biti Zagrepčanin. Ma bogati.