"Čovječe, pazi! Budi budna oka! Čuj, što ponoć to zbori duboka?" Tako počinje zanosna Ponoćna pjesma Nietzscheovog Zaratustre. Dijamantsku zgusnutost pjesničkog sažetka čitave filozofije Gustav Mahler je ogrnuo plaštem misteriozne glazbe i uglavio je, u obliku pjesme za alt i orkestar, u središte svoje gigantske Treće simfonije.
Osluškivanje skrivenog
Otkrivanjem značenja vidljivog i nevidljivog bavi se ta čitava simfonijska apoteoza prirode, čovjeka, anđela i ljubavi. Programski naslovi u Mahlerovom autografu također upućuju na osluškivanje skrivenog. Nakon što velikim marševskim manevrima ogromnog orkestra u prvom stavku budi prirodu, Mahler u sljedećim stavcima uglazbljuje ono što mu govore, biljke, životinje, čovjek, anđeli i naposlijetku ljubav. Toj svrsi i smislu svega pripada veliki šesti stavak koji u simetriji s prvim zatvara simfonijski portal u nedokučivo.
Tu simfonijsku ekstazu neće nadići nitko osim samog Mahlera u još mističnijem i još polaganijem finalu svoj Devete simfonije. Izvedba Zagrebačke filharmonije prošlog je petka trajala punih 105 minuta. Ali, nije tu svrha rušiti rekorde niti je svaka izvedba sama po sebi praznik jer u krivim rukama postaje nesnosni davež. Takve opasnosti očito nema dok dirigira David Danzmayr koji zna odgovor na ključno pitanje: što nam govori Mahler. Odlično pripremljen orkestar mladi je maestro kroz fantastične krajolike zvuka i duha proveo s nadahnjujućim autoritetom, sa savršenim osjećaj za Mahlerova tempa i dramatične akcente koji poput munje svako malo bljesnu sad iz ove, sad iz one sekcije orkestra. Danzmayr je izgradio cjelinu koja izaziva strahopoštovanje i oduševljenje. To se osobito odnosi na tri nezadrživa plimna vala zvuka koji se u finalu hučeći razbijaju o obale same vječnosti.
Osluškivanje skrivenog
Tek je prvi trubač imao nešto lošiji dan ili preveliku tremu od svojih sola, ali to je itekako nadoknadio njegov kolega na trombonu, uz izvrsnu izvedbu čitavog puhačkog korpusa, uključujući i udvostručene horne. Gudači su grizli s velikom glađu i strašću, Zvjezdice i Goranovke bile su na visini anđeoskog zadatka, a čitavu je konstrukciju u sredini poput moćne karijatide još jednim impresivnim nastupom poduprla altistica Martina Gojčeta Silić.
>> Zagrebačka filharmonija otvara novu sezonu koncertom Mozarta i Prokofjeva