Mljet postaje utočište za književnike

Ivan Sršen, izvršni urednik Naklade Sandorf na nedavnom je Interliberu predstavio međunarodni projekt književnih rezidencija “Odisejevo utočište” koji je već započeo na otoku Mljetu.

Kako to da ste rezidenciju odlučili smjestiti baš na otok Mljet?

Mljet je najjužniji otok naše obale, prometno i geografski podosta udaljen, ali istodobno, prema mnogima, i najljepši. On ima bogatu povijest od antičkih grčkih kolonizatora, preko Ilira i Rimljana, Bizanta i Dubrovačke republike do Habsburškog Carstva i konačno današnjih dana. Danas Mljet ima manje stanovnika nego prije stotinu godina. Sandorf se često bavi insularnim temama, a projekt “Odisejevo utočište” svakako je jedan od njih, stoga je Mljet svojom prirodnom nepristupačnošću, bogatom poviješću ustrajnih individualaca i današnjom otvorenošću vodećih ljudi na otoku bio idealno mjesto za pokretanje književne rezidencije.

Koje obaveze imaju sudionici takve rezidencije?

Doći na Mljet i boraviti kod mjesta Pomene u Nacionalnom parku dva ili tri tjedna, održati dva književna događanja za lokalnu publiku, dati jedan videointervju i napisati jedan kraći tekst posvećen temi rezidencije.

Kako će se “Odisejevo utočište” razvijati ubuduće?

Drugi ciklus koji počinje u siječnju 2020. usmjeren je na razvoj mreže književnih rezidencija diljem Europe i prvenstveno namijenjen mladim piscima i književnim prevoditeljima. U program rezidencija koji vodi hrvatska izdavačka kuća Sandorf uključena su četiri partnera: Literature Across Frontiers i Wales Literature Exchange iz Walesa, Krokodil iz Beograda, Thraka iz Larise te Društvo slovenskih pisaca iz Ljubljane. Logo projekta, magarac koji nosi knjigu, odnosi se na najčešće korištenu metodu transporta na hrvatskom otoku Mljetu. Književne rezidencije odvijat će se na svih pet spomenutih lokacija, a program će omogućiti mladim piscima i prevoditeljima da rade, nastupaju i predstave se unutar dva od ovih pet različitih društvenih i kulturnih konteksta. Tema prve godine projekta je knjižnica. Rezidenti će promišljati o knjižnici kao jednom od najvažnijih simbola i spomenika mira i razumijevanja među ljudima, a kao trag svog boravka autori će napisati priču, pjesmu, esej ili će prevesti jedan književni tekst.

Koliko su rezidencije i danas važne za literaturu?

Važne su jer izgrađuju neposredne odnose između pisaca, izdavača i prevoditelja te svih drugih koje pisci susretnu. Ta poznanstva u pravilu prerastaju u važna književna prijateljstva, jer nastaju u pažljivo pripremljenim okolnostima kako bi književnost i umjetnost bile u prvom planu. Književne rezidencije potvrda su i samom piscu da njegov rad ima društvenu vrijednost, jer ga određena zajednica prima kako bi boravio u njihovoj blizini i tako obogatio svoje iskustvo, ali to je iskustvo i za ljude u tom mjestu koji će u nekom trenutku čitati ono što je pisac napisao i imati još jednu poveznicu s njegovim tekstom – sjećanje na njegov boravak.

Radite i na Forumu slavenskih kultura i biblioteci slavenskih knjiga. Koje ćete knjige objaviti u sklopu tog projekta?

Krajem sljedeće godine objavit ćemo veliki roman ‘Intimno’ slovenske spisateljice Gabriele Babnik, čiji je roman ‘Sušno doba’ odlično prošao kod hrvatske publike. U isto vrijeme planiramo objaviti i roman ‘Samostan’ prema mnogim kritičarima ponajboljeg suvremenog ruskog pisca Zahara Prilepina.