– Ja nisam nikakav mezzosopran, ja sam jednostavno neki glas... Tako o sebi govori Katarina Livljanić, konvencionalno najavljena kao mezzosopran na plakatu potpuno nekonvencionalnog recitala koji će održati u subotu, 13. lipnja, u prestižnom ciklusu Molto cantabile. Podnaslov tog ciklusa glasi: "Koncertni portreti hrvatskih opernih pjevača u Hrvatskom glazbenom zavodu". Ali, Katarina Livljanić sebe ne doživljava ni kao opernu pjevačicu, premda je o njenom vokalnom umijeću hvalospjeve pisao već i New York Times.
Bilo je to nakon izvedbe Judite, monoopere koju je Katarina Livljanić skladala za sebe i svoj ansambl Dialogos na tekst Marka Marulića i na način srednjovjekovne glazbe i pjevanja koje posljednih petnaest godina predaje na pariškoj Sorboni. Ipak, nakon Judite i brojnih sličnih muzikološko-autorsko-scensko-pjevačkim projektima, subotnji je koncert i za Katarinu Livljanić važan iskorak.
Pjevanje umjesto knjige
U knjižici koncerta opisala je osjećaje s kojima prilazi pozornici HGZ-a: "Ona sloboda koju biste mogli osjetiti da se nađete na kolodvoru i kupite kartu za prvi vlak jer vas nešto iznutra istinski goni da to učinite, ali još ne znate kamo, ni zašto, putujete. Ali i strah, da će na tome putovanju iza kakvog ugla na vas zaurlati autoritativni čuvar koji će vam dati do znanja da nemate pasoš." Pitali smo je kako se odlučila na novu umjetničku pustolovinu?
– U ovom trenutku morala bih odlučiti hoću li napisati još jednu muzikološku knjigu da bih postala redovni profesor, ali moja intuicija šuti i ja još uvijek nisam načisto da li to zaista želim i da li svijetu treba još jedna takva disertacija. Ali, kada mi je Zlatko Madžar predložio nastup u ciklusu Molto cantabile, protiv svake logike ja sam istog trenutka rekla "da!". Kada sam u siječnju dobila prve završene stranice ciklusa Davorina Kempfa, koji je baš za ovaj moj nastup naručila Koncertna direkcija Zagreb, sebi sam rekla da nisam normalna, a profesoru Kempfu i pijanistu Danijelu Detoniju da ću im za mjesec dana javiti jesam li za to sposobna. Ali, već sam tada znala da ću opet reći da. To je izazov kao kada vas kristalno jasna intuicija vodi u maglu u koju jednostavno morate ući ne znajući što vas čeka na drugoj strani, možda i totalni fijasko. Na koncertu će Katarina Livljanić pjevati "Biblijske pjesme" Antonina Dvořaka i praizvesti Kempfov ciklus "Svjetlo", pet ekspresivnih i za izvođače ekstremno zahtjevnih pjesama na ulomke iz mladenačkih zapisa Ive Andrića.
Koral na početku svega
Velika umjetnica silno je zahvalna svima na ohrabrenju, a osobito pijanistu Danijelu Detoniju. On će na koncertu izvesti i Kempfova "Tri pogleda na osorsku katedralu". Ali, prije svega, kao ishodište svoga pjevanja i kao molitvu, Katarina Livljanić sama će otpjevati koral iz 9. stoljeća, s biblijskim stihom "ne odvrati lica svoga od mene".
Otpjevati ce i biti ce sjajno. Sretno Katarina!