U predvorju Teatra &TD i danas stoji plakat za predstavu "Kaspar" iz 1971. godine, jedan od najslavnijih naslova tog kazališta, legendarnu predstavu koju je režirao Vladimir Gerić, a u kojoj je naslovnu ulogu igrao Ivica Vidović. I sada se "Kaspar" Petera Handkea vratio u &TD.
Kasparova priča počinje u povijesti. On je divlji dječak koji je jedva govorio, samo jednu rečenicu, a pronađen je u Njemačkoj u 19. stoljeću. Kao takav bio je inspiracija mnogim umjetnicima, a Peter Handke se u svojoj drami uopće ne pita tko je on, odakle je došao i što mu se dogodilo, već ga zanima upravo ta jedna njegova rečenica, te može li on (i kako) naučiti govoriti. U njegovoj priči Kaspar je zapravo žrtva svoga govora, jer način na koji ga uči ujedno je i način na koji uči što je društvo i kako se u njemu treba vladati, a učitelji su mu sve samo ne dobronamjerni. Novog "Kaspara" kojeg smo premijerno vidjeli u &TD-u režirao je Hrvoje Korbar, po dramaturgiji Nikoline Rafaj i prijevodu Snješke Knežević, a u toj je verziji Kaspar i više nego vješt učenik. Nakon početnih, pa i fizičkih muka koje prolazi, on ne samo da usvaja govor, već i pronalazi svoju poziciju u društvu, te baš na temelju govora zna kako manipulirati drugima.
Korbar prvi dio Kasparovih muka i poduka režira kao nadahnuti fizički teatar, svojevrsnu posvetu nekadašnjem Kasparu i Ivici Vidoviću. U tom se dijelu predstave, za koji velike zasluge pripadaju i Matei Bilosnić koja je u predstavi kreirala scenski pokret, Boris Barukčić u naslovnoj ulozi odlično snalazi. Troje ostalih glumaca: Lucija Dujmović, Andrej Kopčok i Romano Nikolić svojevrstan su kor, đavolji odvjetnici i onih koji Kasparu govore i društva u cjelini. Na samom kraju predstave, kao još jedna posveta nekadašnjoj kultnoj predstavi, koja je igrala više od deset godina, ponavljaju se projekcije nekih njezinih dijelova, uglavnom lice Ivice Vidovića u krupnom planu na staroj i očito lošoj snimci. No, u priči koja istražuje govor, posve je čudno da su te snimke ovdje nijeme.