Kada bi svaki grad u Hrvatskoj (ima ih 128) imao jednu kazališnu predstavu mjesečno, to bi bio posao za više od stotinu glumaca tijekom cijele godine. I svatko od njih pri tome bi zarađivao oko tisuću eura (brutoiznos) mjesečno. To je ideja Duška Ljuštine, ravnatelja Satiričkog kazališta Kerempuh, koju je iznio na tribini "Što je grad bez kazališta?", koja je održana u sklopu 39. Dana satire Fadila Hadžića.
Uz ideju je iznio i preciznu računicu po kojoj bi za cijeli taj posao trebalo izdvojiti 0,4 posto iz proračuna Ministarstva kulture te 26 tisuća kuna koje bi dao svaki grad. No, nije to baš tako jednostavno, upozorio ga je mladi glumac Adrian Pezdirc (koji je još kao student zablistao u Molièreovu „Tartuffeu") pitajući gdje bi se to pripremale te predstave (nezavisne glumačke udruge muku muče s prostorom) oko kojih bi se glumci udruživali u radne zajednice. Usto, valja reći da je Ljuština u svoju računicu po predstavi uključio osam glumaca (po 100 eura bruto svakom po predstavi) i 5 tehničara (50 eura po predstavi), a ostalo je nejasno kako bi se i iz čega platio režiser i (ne daj Bože) dramatičar.
No, ideja svakako jest zanimljiva, uz doradu i primjenjiva, te je treba svesrdno poduprijeti i "gurati".
Složili su se s time svi sudionici tribine, među kojima je bio i Arsen Bauk, ministar uprave Republike Hrvatske, koji je sudionicima objasnio da se status grada prema postojećim zakonima ne može oduzimati onima koji nemaju kazališne predstave. Redateljica i profesorica na ADU Franka Perković Gamulin upozorila je na inflaciju kadrova koje proizvode dramske škole u nas (40-50 diplomiranih glumaca, redatelja... godišnje), dok je Tanja Aćimović, prodekanica za poslovanje na ADU upozorila na nepostojanje sustavne strategije kulturnog i inog razvoja Hrvatske, kao i sramotan postotak koji naša zemlja izdvaja za svoju kulturu.
– Nije nas parni stroj doveo od srednjeg vijeka do danas, nego su to napravili obrazovanje i kultura – složio se s njom Duško Ljuština, dok je dr. sc. Darko Lukić, ovogodišnji selektor Dana satire, također profesor na ADU, upozorio da su brojni festivali u nas zapravo festivali za turiste, od kojih najmanje koristi imaju hrvatski građani te upozorio na na važnost koprodukcija te gostovanja.
Riječi je, naravno, bilo i o onima koji su zaposleni u našim kazalištima, a koji ne rade, što je Aleksandar Stanković, voditelj tribine, duhovito usporedio s "uhljebima" na HRT-u.
>> Smije li mjesto bez kazališnih predstava imati status grada?!
Prijedlog gospodina Ljuštine je apsolutno očaravajući i zaslužuje pažnju. Problem nezaposlenih glumica mogao bi se riješiti ovako: Uzmeš javni novac i zaposliš stotinu glumaca! Kako je to jednostavno, a nitko se dosad nije sjetio. Zašto tu vrijednu ideju ne proširiti na sve nezaposlene? Uzmeš koliko ti treba javnog novca i lijepo zaposliš 300.000 nezaposlenih. To je otprilike kao kad malo dijete, vidjevši da u kući nedostaje ovoga ili onoga, kaže mami i tati: Pa zašto ne odete u banku i ne uzmete novac? Apsolutno u skladu i sa svim drugim idejama i praktikama g. Ljuštine u pogledu javnog novca: Koliko ti treba!