Kolumbijska književnica, novinarka i aktivistica Laura Restrepo svoj najpoznatiji roman “Bunilo” (na originalu “Delirium”) koji je na hrvatski prevela Željka Lovrenčić, a objavila Iris Illyrica, posvetila je sinu Pedru. Kolumbijska autorica koja trenutačno živi u Barceloni nedavno je bila zapažena gošća zagrebačkog Festivala svjetske književnosti, a roman “Bunilo” objavila je 2004. godine. Riječ je o djelu koje je osvojilo birane pohvale velikana svjetske književnosti kao što su to nobelovci Jose Saramago i Gabriel Garcia Marquez. Saramago je čak bio na čelu žirija koji je “Bunilu” dodijelio prestižnu nagradu španjolskoga govornog područja Alfaguara vrijednu čak 133.000 eura.
Iako u romanu upućeno i zorno portretira kolumbijsku svakodnevicu iz vremena kada je Kolumbijom vladao “plebejski” trgovac drogom Pablo Escobar, Laura Restrepo napisala je univerzalni ljubavni, a onda i obiteljski roman. Ljubavni jer se u njemu na prilično originalan kaleidoskopski način bavi čudnovatom i zapretenom ljubavlju između prelijepe i distancirane te psihički ugrožene Agustine i njezina starijeg i socijalno puno inferiornijeg supruga Aguilara. Obiteljski, jer prostodušni Aguilar, koji ima dva sina iz prvog braka, istražuje Agustininu zamršenu obiteljsku situaciju kako bi dokučio uzrok njezina sve težeg psihičkog stanja, ali i preispitao vlastitu ljubav prema zanosnoj ženi botičelijevske ljepote. A priča Agustinine obitelji priča je o obiteljskim lažima koje se alarmantno šire iz generacije u generaciju.
Priča je to o kolumbijskim mačističkim muškarcima koji se iživljavaju nad ženskastim sinovima i ponižavaju vlastite žene otvoreno ljubujući s njihovim sestrama izazivajući trajne, nepoželjne i nekontrolirane posljedice kod svojih kćeri. Agustina ima starijeg brata koji je brutalan poput oca i mlađeg brata kojeg zove Bubi, a koji trpi očevo nasilje jer ima žensku ljepotu i žensku ćud, sve do trenutka kada otkriva pomno skrivenu obiteljsku tajnu: fotografije na kojima je otac snimio golu ženinu sestru, putenu tetu Sofi s kojom strastveno provodi svaki trenutak kada mu žena s djecom odlazi na odmor u prirodu. U tim bolje ili lošije skrivenim obiteljskim seksualnim strastima najgore prolazi lijepa Agustina, žena koja ima neke nadnaravne moći i može do određene mjere otkrivati budućnost.
Njezina ljepota i seksualnost njezino su prokletstvo pa zbog tajnovite veze s kućnim prijateljem Midasom mora i na abortus, da bi se naposljetku skrasila s ljevičarom i profesorom Aguilarom čiji je društveni status znatno ispod statusa Agustinine obitelji, što je još jedan razlog njihovih trzavica i nesporazuma. A kada se u tu mučnu obiteljsku priču u kojima gotovo svi lažu svima uključe i dobrostojeći Kolumbijci koji svoje naslijeđene imetke održavaju uz pomoć lukrativne trgovine drogom i najmoćnijeg trgovca drogom Pabla Escobara, a među njima se nađu i Agustinin prijatelj i nekadašnji seksualni partner Midas, ali i Agustinin stariji brat, kaos je zagarantiran. Agustinino bunilo tako se širi i na sve članove obitelji koja se, zanimljivo, panično drži na okupu bez obzira na nasilja, nepravde, tučnjave, prerane smrti, osvete, preljube i prešućivanja. Laura Restrepo svoju burnu priču ne priča linearno.
Kroz cijeli roman pomalo se služi i kriminalističkim načinom privlačenja čitateljske pažnje jer nam do kraja romana zapravo otkriva što se to dogodilo u jednoj hotelskoj sobi putenoj Agustini kada je Aguilar otišao na četverodnevni izlet sa svojim sinovima tinejdžerima, što je nju dovelo do potpunog mentalnog sloma pretvorivši je u nefokusiranu osobu s kojom se više ne može uobičajeno komunicirati. I kada je najljubomorniji, Aguilarova elementarna i gotovo platonska, sveta ljubav prema nedohvatljivoj Agustini neupitna je i bezuvjetna, spremna na sva iskušenja i na sve prepreke. I baš u toj ljubavničkoj bezuvjetnosti krije se ljepota ovog raskošnog i kompleksnog romana koji u sebi skriva mnoge tajne i čitatelja može odvesti na brojne stranputice.