– Kao i svi ostali španjolski đaci, i ja sam morao napamet učiti stihove Garcilasa de la Vege koji su nam u toj dobi bili strašno dosadni jer ih nismo razumjeli – rekao nam je Nacho Duato o renesansnom pjesniku čiji su mu stihovi poslužili kao nadahnuće za baletni komad \"Por vos muero\" (Za vas umirem) koji se večeras, u petak 7. lipnja, izvodi na pozornici zagrebačkog HNK.
– Ljubav, život i smrt, to je tema koja me u tom komadu zaokuplja, ali ishodište svega je renesansna glazba kako ju izvodi veliki španjolski glazbenik Jordi Savall sa svojim ansamblom. Ja ne biram glazbu za svoje predstave, nego puštam da glazba izabere mene. Tako je i bilo i u ovom slučaju – govori nam u predahu pokusa slavni španjolski plesač i koreograf koji je prvi put u Hrvatskoj.
Danas su svi koreografi
Kaže kako se nikada neće priviknuti na to da ga predstavljaju kao koreografa jer što su onda, pita se, njegovi veliki učitelji poput Kiliana i Bejarta?
– Danas već sasvim mladi plesači sebe nazivaju koreografima i javljaju se s prijedlozima za predstave pa ispada da svatko može biti koreograf – kaže vrlo ozbiljno Španjolac, koji je trenutačno direktor Baleta Mihajlovskog teatra u Sankt Peterburgu, odakle će dogodine u Berlin, gdje će pak preuzeti mjesto šefa Državnog baleta.
Iz velikog poštovanja prema velikim prethodnicima i uzorima odbio je, primjerice, sve ponude da ove godine, kada se slavi stogodišnjica praizvedbe tog djela, postavi \"Posvećenje proljeća\" Igora Stravinskog.
– Treba doista imati hrabrosti ili, bolje rečeno, drskosti prihvatiti se koreografiranja tog djela nakon Pine Bausch – kaže Duato, koji još veće strahopoštovanje osjeća prema određenim skladateljima i glazbenim djelima.
Skroman koliko i slavan
– Kada su mi nudili da radim Verdijev Requiem, rekao sam da se nikada ne bih usudio svoje prljave ruke staviti na toliko veličanstvenu glazbu. Ne bih dotaknuo nijedan Requiem, ni Verdijev ni Mozartov – kaže Duato.
Kod ljudi toliko sjajne umjetničke karijere i velikog nagrađivanog opusa rijetko se sreće tolika skromnost a da pri tom još djeluje potpuno iskrena. Stoga će zanimljivije biti gledati Duatovu koreografiju na kraju triptiha u kojem baletni ansambl zagrebačkog HNK na pozornicu još postavlja i po jedan kraći komad Ronalda Savkovića i Williama Forsytha.