Deveto izdanje Festivala svjetske književnosti u organizaciji izdavačke kuće Fraktura ove godine održat će se od 5. do 11. rujna. Ugostit će više od pedeset svjetskih i domaćih književnika, tridesetak književnih događanja, a što nas sve još očekuje, otkrio nam je Seid Serdarević, organizator festivala.
Koji su bili izazovi organiziranja ovogodišnjeg izdanja Festivala svjetske književnosti?
Nakon prošle godine, koja nam je svima postavila cijeli niz novih zahtjeva, ove godine znali smo s čim se suočavamo i koji su izazovi pred nama. Najveće pitanje bilo je u kojem trenutku početi slati pozive inozemnim gostima i onda zajedno s njima imati strpljenja da vidimo koje će se sve međunarodne avionske linije otvoriti. Ostali izazovi bili su uobičajeni, kako nagovoriti svjetske zvijezde da dođu u Zagreb. Festival ima jaku međunarodnu reputaciju, pa i to ide lakše s godinama, a usto su svi, i autori i publika, jedva dočekali da mogu nastupati uživo. U tome je opet trebalo balansirati i nagovoriti najvažnije autore da izaberu Zagreb umjesto nekih drugih velikih međunarodnih festivala jer je mnogo događaja prebačeno s proljeća na ranu jesen.
Hoće li se festival napokon uspjeti održati u potpunosti uživo i koje će mjere opreza biti na snazi što se tiče posjetitelja?
Većina događaja održava se uživo, više od devedeset posto gostiju dolazi u Zagreb i ovdje nastupa. Iznimka su Gregory David Roberts, koji će se javiti putem Zooma, kao i njemačka spisateljica Judith Schalansky, a upravo danas (petak, 27. 8.) Izrael je stavio Hrvatsku na crvenu listu, pa će i Dror Mišani nastupati putem Zooma, jer bi u protivnom morao biti dva tjedna u samoizolaciji, što si rijetko tko može priuštiti. Iskreno se nadam da nekih drugih većih promjena neće biti, ali dobrim dijelom života još uvijek nam upravlja virus.
Koja biste događanja, novitete, goste i dijelove programa posebno istaknuli?
Mnogo je događaja i vjerujem da će publika u bogatom programu pronaći nešto za sebe. Posebno nas veseli dolazak bjeloruske nobelovke Svetlane Aleksijevič, koju već godinama pokušavam dovesti u Zagreb. Tu je niz regionalnih autora: Rumena Bužarovska, Dragan Velikić, Svetislav Basara, Lana Bastašić, ali i dobitnica nagrade Strega Helena Janaczek, zatim dvojica možda ponajboljih suvremenih španjolskih pisaca Javier Cercas i Manuel Vilas, dolazi nam Michael Martens, Philippe Claudel... Teško je i nabrojiti sve goste, njih pedesetak iz šesnaest različitih zemalja.
Na festivalu će se ove godine održati i dvije predstave te jedna tematska izložba. Kako ste došli na ideju da tako obogatite program festivala, o čemu se radi u predstavama i što ćemo moći vidjeti na izložbi?
Izložba je program koji održavamo od prvoga festivala u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti, s našim likovnim izbornikom i kustosom Tomislavom Buntakom. Već se stvorila poprilična galerija djela istaknutih hrvatskih umjetnika, od najmlađih – studenata – pa do akademika, koji tijekom ljeta stvaraju svoja djela u najraznovrsnijim tehnikama, inspirirani knjigama gostiju festivala. Taj dijalog je i plodonosan, i zanimljiv i onostran. Što se predstava tiče, s tom smo praksom započeli 2019., kada smo održali predstavu u režiji Aide Bukvić “Krleža predavanje”, u kojoj Krležu glumi, maestralno, rekao bih, Ozren Grabarić, a sve se pretapa s glazbom Mateja Meštrovića. Ove godine u našoj produkciji postavljamo povodom 100. godišnjice Francuskog instituta u Zagrebu i 35. godišnjice smrti Simone de Beauvoir predstavu “Simone, fragmenti”, koju režira Snježana Banović. Simone glumi Alma Prica, a sve se nadopunjuje jazzom i šansonama koje izvodi Matija Dedić. To je hommage najvećoj svjetskoj feministkinji u trenucima kada vidimo koliko su naizgled davno izborena ženska prava krhka. Uz to, u suradnji s Uranijom, prostorom kulture i kazališnom družinom de facto i Sašom Božićem, koji je režiser na festivalu, izvodi se predstava postavljena prošle godine u prosincu “Kabinet čud(ovišt)a”, inspirirana romanom “U vrtu čudovišta” Leïle Slimani i tekstom “Pornscape” Dimitrija Kokanova, koju izvode fenomenalna Jelena Miholjević s Viktorijom Bubalo i Andrejem Kopčokom.
U središtu interesa FSK ove je godine slovenska književnost – koje ćemo sve autore i djela naših susjeda moći upoznati?
Slovenska književnost nam je bliska i od susjednih književnosti jedna je od najprisutnijih u našem prostoru. Slovenija će za dvije godine biti zemlja partner najvažnijeg svjetskog sajma knjiga, onoga u Frankfurtu, a ove godine predsjedava Europskom unijom. To jesu neki vanjski okviri, no posljednjih je mjeseci objavljen niz odličnih, vrlo raznorodnih knjiga slovenskih autora, pa ćemo neke od njih predstaviti i razgovarati s njihovim autorima. Tako nam dolaze kantautor i pisac Zoran Predin, doajen slovenske književnosti Boris A. Novak, dobitnice najvažnijih slovenskih nagrada Bronja Žakelj i Veronika Simoniti, a tu su još Dijana Matković i Jasmin B. Frelih.
Zvijezda festivala je bjeloruska spisateljica Svetlana Aleksijevič, a ugostit ćete i još nekoliko bjeloruskih pisaca u egzilu. Za neupućene, kakva je trenutačna društvena klima u Bjelorusiji, posebice što se tiče umjetnika i književnika, te zašto ste odlučili i dio festivala posvetiti upravo toj temi?
Osim Svetlane Aleksijevič u goste nam dolazi dvoje fantastičnih pisaca, u nas gotovo potpuno nepoznatih; riječ je o pjesnikinji Juliji Cimadiejevoj i romanopiscu, dobitniku niza nagrada Alhierdu Bachareviču. Oboje su egzilu u Grazu, jer su u vlastitoj zemlji zbog javnih i jasnih stavova protivnih vlasti Aleksandra Lukašenka životno ugroženi, kao, uostalom, i brojni drugi intelektualci i javne osobe. Uz njih gostuje i prevoditelj s južnoslavenskih jezika na bjeloruski Siarhej Šupa, pa ćemo od njih više i saznati ne samo o toj, nama gotovo nepoznatoj književnosti nego i o političkoj situaciji. Nažalost, iako živimo u doba lake i dostupne komunikacije, svi smo zatvoreni u svoje balone i informacije kolaju slabije negoli ikada, a Festival svjetske književnosti upravo želi spojiti domaće i inozemno, da vidimo što se događa oko nas i da držimo oči širom otvorene, a sva čula spremna.