Na Hvar se nasukao kit i prehranio otočane, a brico opernog glasa očarao je i Tita

Svaki grad uz naše more ima svoga lera...., a dodali bismo i hrabre junake, mitske priče, heroje izdržljivosti kojima se danas posebice treba diviti i od njih učiti, ali i ljubavne zavrzlame koje da je imala priliku, zabilježila bi i sama Jane Austin. Takve priče otoka Hvara, neke zaboravljene, neke čak dosad neispričane, prikupila je ekipa Platforme Hvar i od kazivačica i kazivača bilježeći ih tri mjeseca, unijela ih u knjigu “Otok priča”.

– Prije nekoliko godina otkrili smo priču o Morskoj Vučici koju je zapisala Lili Matković. Ta priča o hrabroj ribarici i majci 16 djece bila nam je jako inspirativna te smo shvatili kako otok krije još nezapisanih priča koje ne smijemo prepustiti zaboravu. U to vrijeme pripremali smo EU projekt DKC: Plan K, te smo odlučili aktivnost prikupljanja priča i pripremu knjige uvrstiti među projektne aktivnosti. Projekt sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Prema materijalu koji smo prikupili napisano je osam priča i legendi. Kako bismo ih upotpunili, kazivači su nam ustupili obiteljske fotografije, a dio fotografija preuzeli smo s Facebook-stranice Stare razglednice i fotografije grada Hvara. Atmosferu otoka približili smo korištenjem standardnog hrvatskog jezika u kombinaciji s dijalektom. Iako tematski različite, priče povezuje ista nit, a to je ljubav. Prema drugome, moru, ženi i djeci, prema jednostavnosti života i pjesmi, ljubav prema otoku – govore nam Nena Kolak, voditeljica EU projekta i Lara Stojanović koja je prikupljala priče.

Kako ih je pandemija zatekla pri završavanju projekta, knjigu su učinili dostupnom online, jer pozitivnim sadržajem idealna je za ove teške dane, a kad se stvore prilike, kažu, slijedi njezino tiskano izdanje s promocijom u Hvaru.

I grafički retro šarmantna, knjiga vraća u ne nužno lakša, ali mirnija vremena, a kazivanje počinje tamo odakle je krenula i inspiracija – štorijom o Luce Kuzmanić (1865. – 1953.) Priča se da nije bilo ribe koju nije znala uloviti, poznavala je riblje pošte bolje od bilo kojeg ribara, odatle joj i nadimak Morska Vučica, a živjela je na Paklenim otocima s mužem i 15 djece. Geni su joj bili, kaže predaja, neustrašivi ribarski, nije ju pokolebalo ni veliko siromaštvo ni odlazak supruga u rat, a bez razmišljanja posvojila je i 16. dijete, slučajno pronađenu ostavljenu bebu kojoj je nadjenula ime Sibe. Djeca nikada nisu pohađala školu, sve ih je Luce naučila pisati i čitati, krojiti i loviti ribu... do danas je ostala simbol majčinske snage koju pokreće čista ljubav.

Priča pak “Krik galeba za Zoru” – priča je u stilu Jane Austin, o ljubavi Zore iz Siska i hvarskog galeba Mate. Ljeto, more i plesnjaci na terasi hotela Slavija učinili su svoje, pa tu ljubav neće prekinuti ni bijeg u Englesku ni potraga Interpola. U toj imigrantskoj priči iz prošlog stoljeća ima i Australije i Italije sve do povratka na otok, gdje je sve i počelo.

“Putovanje jednog kita” oda je čuvenoj noći 1943. kada se na obale Hvara nasukao kit. Rat je, vrijeme gladi, a ulješura od 12 tona stanovnicima se ukazala kao dar s neba da se preživi zima. Sistemom tiramula pokušali su “neman” izvući na obalu. Neuspjeh spašava talijanski ratni brod kojim su kita izvukli iz mora pa je cijeli Hvar, kažu, došao s noževima i komad mesa ponio kući. Nisu marili za činjenicu, ili je nisu ni znali, da je meso kita gotovo nejestivo, imućniji su pak od njega radili sapun za rublje, a u spomen na taj događaj dva kralješka golemog sisavca i danas se čuvaju u Franjevačkom samostanu.

Zapisana je u knjizi i priča “Barbir svjetskog basa” o brijaču Toniju Ricovu, vlasniku moćnog glasa čije su mušterije navikle da stane u po posla, zapjeva i održi koncert. Rođen je 1916., Rico su ga prozvali zbog gustih kovrča, imao je kultnu brijačnicu na rivi i slovio za najljepšeg Hvaranina. Turistkinje i lokalne žene stajale bi u redu da im napravi frizuru, sve samo kako bi ga gledale, a za oko je zbog svoje visine zapeo čak i Titu. Ljubljanska opera nudila mu je školovanje, o njemu su pisali strani mediji, no nije napuštao otok, a o njemu danas, između ostalih, pripovijeda i njegov unuk i imenjak, poznati dizajner Toni Rico.

U besmrtnost je ušao i “Toma Novak Bonaparte”, ribar koji je za nestašice srdele s osam ljudi krenuo 1861. brodom na Lampedusu u potragu za ulovom. U nepoznato po naputku koji je načuo od nekog Sicilijanca. I polučio je uspjeh.

“Sav rod u jedan brod” priča je pak o obitelji koja je 1938.oboljela od trbušnog tifusa. Zbog straha od zaraze, mještani su bračni par i njihovo sedmero djece žive “zakucali” daskama u njihovoj kući. No kako iz svake situacije isplivaju dobri ljudi, našli su se oni koji su im pomogli pobjeći pa su spas našli u Splitu.

“Dolska nevjesta” priča je o ljubavi Stipe i Anke zbog koje je otkazana i jedna viza za Ameriku, a “Hidroavion ljubavi” o najneobičnijoj proslavi blagdana Sv. Stjepana do danas. Tog se dana, te 1929., avion zabio nosom u trgovinu na rivi. Posada je preživjela, a pilot Petar Marelić zagledao se u Hvaranku Ritu i priča je sa sretnim krajem.

Dajemo preporuku za online čitanje “Otoka priča”, a kad izađe tiskano izdanje, i nabavku te knjige jer linkovi se lako zagube, a ove priče vrijedi sačuvati.