Na Hvaru je imao prvu privatnu galeriju u Jugoslaviji. Kolekcija Tonija Politea upravo gostuje u Zagrebu

Zagrebačka Moderna galerija programsku 2021. pandemiji i katastrofama usprkos otvara slavljem boja i oblika u umjetničkim djelima iz Zbirke Tonija Politea. Tako i naslovljena, “Boja je radost”, izložba koja se večeras otvara u Studiju Moderne galerije “Josip Račić”, donosi izbor djela kustosa i ravnatelja Moderne galerije Branka Franceschija, od kolokvijalno rečeno umjetnina nastalih u okruženju Iličkog placa do onih koja potječu s europskih, azijskih i američkih destinacija. Do 7. veljače imat ćemo priliku vidjeti djela Borisa Bućana, Christa, Salvadora Dalija, Erróa, Gilberta & Georgea, Keitha Haringa, Karla Erika Lindströma, Jesusa Rafaela Sota, Andyja Warhola... Vlasnik zbirke Toni Politeo na otvorenje izložbe neće doći.

– Ljepše mi je ovdje na Hvaru nego u Zagrebu, a trenutačno je i sigurnije. Evo, upravo se javljam dok radim u vrtu. Uglavnom, moja kolekcija slika, objekata i grafika objedinjuje više od 400 djela. Za ovu sam izložbu kustoski koncept prepustio Franceschiju, minimalno smo surađivali u izboru. Njegova je i ideja “kolorit i boje” kojima je u ovo doba korone i pandemije htio svima unijeti malo živosti u svakodnevicu. Od izloženog, jako mi je drago djelo Keitha Haringa koje sam nabavio na njegovoj londonskoj izložbi, djelo Fernanda Legera iz Njemačke i djelo Sota koje sam kupio u Parizu – kaže Toni Politeo. Upravo uz Sota veže se prava kolekcionarska priča. Naime, u Parizu je svojedobno, ispričao je Politeo za medije, na jednom tavanu našao kocku od pleksiglasa. Debelih stranica, crveno-crnu, tešku 60 kg, i odmah naslutio da je autor Soto. Vlasnik je za nju tražio tadašnjih 15 tisuća maraka. U međuvremenu ga je, kaže, Hanibal Salvaro pozvao u Južnu Koreju gdje su ih domaćini vodili Seulom i pokazali im jednu posebnu stvar – u dvorani, sa svjetlom usmjerenim samo na nju, stajala je slična Sotova kocka. Postoje takve samo dvije na svijetu, od kojih se jedna ova u Hrvatskoj.

Većina Zbirke Politeo čuva se u rezidenciji na Hvaru, u njegovu stanu i u nekadašnjoj galeriji u ljetnikovcu Petra Hektorovića, čiji je Politeo nasljednik, a koja je postala vintage studio i arhiv predmeta nastalih u socijalizmu, proizvođača poput Mebla, Jugoplastike, Biserke, Iskre... Ove godine priprema i izložbu dizajna i unikatnog porculana Inkera u Muzeju “Matija Skurjeni” u Zaprešiću.

Toni Politeo rođen je 1951. u Beogradu. Nakon što je završio Školu za primijenjenu umjetnost i Pedagošku likovnu akademiju, 1974. u Zagrebu postaje član ULUPUH-a i samostalni umjetnik. Kao grafički dizajner i vanjski suradnik, radi na dizajnu plakata i ambalaže za klijente zagrebačkog Interpublica. Iste godine u galeriji Forum radi prvu aukciju umjetničkih djela, koja postaje temelj za sve daljnje aukcije u Jugoslaviji i Hrvatskoj. Godine 1978. po odobrenju tadašnjeg ministra kulture Stipe Šuvara u renesansnom dvorcu pjesnika Petra Hektorovića u Starom Gradu na Hvaru otvara prvu privatnu galeriju u Jugoslaviji i cijelom socijalističkom bloku. Olimpijski odbor imenovao ga je i selektorom izložbe “Naiva Art” održane u Sarajevu za vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1984., a u povodu 100. obljetnice prvog leta braće Wright, u Zagrebačkoj zračnoj luci 2003. organizira izložbu Air Exhibition s 230 modela aviona oslikanih rukama umjetnika... Galerija Politeo 1996. postaje Zbirka Politeo, a nastala je zahvaljujući druženju i suradnji sa svjetskim umjetnicima. Politeo se bavi i tiskanjem grafičkih mapa, trenutačno radi na mapi posvećenoj Bertoldu Brechtu i živi na relaciji Hvar – Zagreb.

­– Politeova zbirka nastala je zahvaljujući Politeovu sudjelovanju u međunarodnom kulturnom okruženju, neopterećenom investicijskim aspektima kolekcionarstva. Sazdana je po osobnom estetskom ključu koji se ne obazire na trendove i uvriježene vrijednosti, i koji potpuno odražava osobnost vlasnika. Za osobe poput Tonija Politea sudjelovanje u umjetničkom okruženju je način života punim plućima. Od umjetnosti i za umjetnost se živi, s umjetnicima se poslovno surađuje i druži, umjetnička djela se produciraju, razmjenjuju i u njima se uživa u svom privatnom prostoru. Politea je široki raspon njegova rada u području likovnosti vodio u globalna umjetnička središta gdje je kao žovijalni sugovornik i likovni zanesenjak, bez za nas tipičnih provincijskih hemunga, sklapao poznanstva, prijateljstva i suradnje. Na svoj način, Politeo je otjelotvorenje one međunarodne kulturne prakse zasnovane na ravnopravnoj suradnji koja nam suštinski nedostaje. Svatko tko je bio u njegovu suterenskom studiju u zagrebačkoj Medulićevoj ulici, poput mene, bio je osvježen šarolikim kaosom umjetnina, memorabilija, dizajnerskih objekata, multipla, grafičkih listova, posveta, fotografija i, konačno, živopisnim likom samog kolekcionara koji se svojim stilom savršeno uklapa u okruženje intenziteta gesamtkunstwerka – kazao je Branko Franceschi.