Nastupom Papandopulo kvarteta večeras u 19 sati u Studentskom centru počinje treći Izlog suvremenog zvuka, koji u Zagreb dovodi atraktivne glazbenike iz cijele Europe. O programu festivala razgovarali smo s njegovom idejnom začetnicom, selektoricom i producenticom Davorkom Begović.
Sutra kreće treće izdanje Izloga suvremenog zvuka. S kojom ste idejom pokrenuli taj projekt i kako danas gledate na njegov razvoj?
Smatram da nam jedan ovako koncipiran projekt svakako treba na suvremenoj glazbenoj sceni u Hrvatskoj, posebno zbog te stroge i nezdrave podjele na akademsku i izvaninstitucionalnu suvremenu glazbenu scenu. A nadam se da je svojim kratkim ali intenzivnim razvojem u protekle dvije odnosno tri godine pokazao da jest potreban, kako publici tako i samim sudionicima, te da je svojim postojanjem i nastojanjima postao vrlo aktivan segment suvremene glazbene scene i važna razvojna platforma. Željeli smo pokrenuti festival koji će neopterećen žanrovskim ograničenjima i formalnim okvirima predstavljati suvremene tendencije u glazbi, te će uz to inzistirati na otvorenosti, istraživanju i poticanju suradnje kroz niz programa i rezidencija koje organiziramo, dajući glazbenicima različitih poetika iz različitih podneblja priliku za povezivanje i uspostavljanje suradnji. Svi naši gosti ostaju u Zagrebu tijekom cijelog festivala, jer nam je važno da imaju priliku slušati jedni druge, razmjenjivati misli i ideje o tome što danas suvremeni zvuk jest... Što se idejnih odrednica tiče, možemo reći da Izlog s jedne strane slijedi koncept Muzičkog salona koji su još krajem šezdesetih postavili akademici Ante Stamać i Nikša Gligo. A postavili su je toliko otvoreno i svevremeno da se i današnja koncepcija Salona na nju može osloniti. S druge strane, oslanja se na koncept Kulture promjene kakav je prije 11 godina postavila Nataša Rajković.
Ove ćete godine po prvi put ući u prostor obnovljenog Francuskog paviljona. Što to znači za Izlog?
Specifična akustika Paviljona savršena je site-specific projekte, koji ju uzimaju kao polazište ili važan konstitutivni element umjetničkog djela. U njemu ćemo slušati kultno i ključno dijelo eksperimentalne glazbe "I am sitting in a room" Alvina Luciera, koji je krajem 60-ih započeo akustičko istraživanje rezonantnih frekvencija prostora i njihovu upotrebu u muzičkom djelu. Tu će nastupiti i umjetnik Gerriet K. Sharma, koji će izvesti kompozicije za IEM-ikosaedralni zvučnik, potpuno novi muzički instrument na čijem je razvoju radio na Institutu za elektroničku glazbu i akustiku u Grazu. Nastavno na umjetničko akustičko istraživanje iz prosinca 2014. na Velesajmu kulture, Izlog će u popodnevnim satima otvoriti vrata Francuskog paviljona za akustičko istraživanje kroz dvije kraće improvizacije elektroničara Miodraga Gladovića i vokalnog ansambla Antiphonus.
Postoji li još nešto što biste istaknuli?
Sretna sam što proširujemo međunarodne suradnje, pa tako Eksperimentalni ansambl Muzičkog salona, kojeg umjetnički vodi britanski trombonist i skladatelj Hilary Jeffery okuplja glazbenike iz Hrvatske, Japana, Australije i Mađarske, a osim studenata zagrebačke akademije, predstavit ćemo i njihove kolege s akademija u Splitu, Novom Sadu, Ljubljani i Stuttgartu. U austrijskom programu ugostit ćemo skladatelja, audiovizualnog umjetnika i istraživača Marka Cicilianija, violinisticu Barbara Lüneburg, ruskog skladatelja s austrijskom adresom Alexandra Chernyshkova i violončelisticu Katharinu Gross. Iz Nizozemske nam dolaze Arnold Marinissen i Hugo Morales, a iz Srbije Ansambl Studio6 i članovi ImprovE2 kolektiva, koji su izuzetno aktivni na srpskoj suvremenoj glazbenoj sceni, i to ne samo kao autori i izvođači, nego i kao organizatori. To je dio ekipe koja je kroz seriju koncerata stvorila važnu platformu za predstavljanje improvizatora i eksperimentatora, koja danas zauzima ključno mjesto na vaninstitucionalnoj beogradskoj glazbenoj sceni.
Za kraj, vidite li prostor za daljnje širenje Izloga?
Od početka smo imali ideju o dva Izloga godišnje, no trenutno imamo jedva dovoljno sredstava za jedno izdanje. Kako nam trenutna institucionalna podrška nije dovoljna, sponzori nam pomažu da zatvorimo konstrukciju, ali činjenica je da bismo mogli raditi još jači program kada bi uvjeti bili bolji. No svjesni smo da recesija još uvijek traje, SC je još uvijek u sanaciji... U tom kontekstu uspijevamo naći produkcijske modele da kreiramo kvalitetan program.