Pričigin

Na omiljenom splitskom festivalu otkrili smo kome je uzor Thompson, a koga je inspirirao maršal Tito

Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
27.03.2023.
u 10:54
Na omiljenom splitskom festivalu priča otkrili smo kome je uzor Thompson, a koga je inspirirao maršal Tito
Pogledaj originalni članak

Ljepota, ali i potreba pripovijedanja i još više druženja obilježje je Festivala priča, popularnog Pričigina, koji se ovih dana održava u Splitu. To je njegovo čak šesnaesto izdanje, tradicionalno u Domu mladeži. Nakon što su protekla dva Festivala pričanja bila održana u rujnu 2021. i 2022. zbog dobro nam poznatih pandemijskih okolnosti, Pričigin se "vratio" u ožujske termine. I opet, svaku večer Splićanima puni amfiteatar nikad u cijelosti dovršenog zdanja Doma mladeži.

Prve večeri ovogodišnjeg Pričigina pričale su hrvatske spisateljice i spisatelji Sanja Baković, Lidija Deduš, Siniša Pavić, Andrija Škare, Davor Špišić i Marina Vujčić na temu "Više nego jučer, a manje nego sutra". Naravno, govorili su o inflaciji. Potom je uslijedila dugo očekivana autorska večer Amire Medunjanin "Sevdah kao priča u pjesmi", a ona je svojim nastupom, u kojem nije manjkalo ni priče ni pjesme, ni dalmatinske ni sevdaha, jednostavno "raspametila" publiku izazivajući salve oduševljenja.

Drugu pričiginsku večer otvorili su regionalni pisci Nikola Kuprešanin, Aleksandar Prokopiev, Đorđe Gregović, Goran Vojnović i Nenad Škaljac. Publiku su zabavili i turistički vodiči pripovjedači na, naravno, splitsku temu "Ajte vi, svitu, lipo doma". Turiste su zanimljivim pričama "doma tirali" Tina Biluš, Ivica Profaca, Leo Nikolić, Danijela Matijević, Dino Ivančić i Lana Iljadica.

Treće večeri na temu "Sa Zagrebačke gore nikad ne vidi se more", priče namjernih Trećićana, kazivali su gosti Nataša Bokor, Ana Dokmanović, Žan Jakopač, Diana Magdić i Igor Tomljenović.

I nakon brojnih uspješnih pripovjedača došli su ONI, PR-ovci. Jedna dama i četiri kavalira: Ankica Mamić, Željko Erceg, Krešimir Macan, Jerko Trogrlić i Gordan Turković. I zamislite: priznali da ih trese trema. Samo takva... Trogrlić je dva sata prije nastupa na FB-u objavio da ga hvata panika i da prvi put u životu grize nokte. Ka' da je lako stat pred Splićane! Samo oni koji su iz Splita to znaju. A, tema PR-ovaca bila je "Kako prodati bijele bubrege".

Moderator Jasen Boko, naš poznati dramaturg, pisac, putopisac... na početku je ustvrdio da on ne zna što su bijeli bubrezi jer mi u Dalmaciji kažemo: "Prodaju muda za bubrege". Očekivano je izazvao smijeh. I dometnuo kako se on nekada bavio hrvatskim riječima te jednom predložio riječ "snošaj s javnošću". Odmah su ga upozorili da to nije novo, jer da to već rade naši političari.

Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL

Predstavljajući pripovjedače, Boko je za Macana rekao da je nesuđeni programer, spin doktor i da mu Splićani ne mogu oprostiti što je Keruma doveo na vlast.

– Pomogao je Kerumu, ali nije mogao Hajduku da bolje komunicira – ustvrdio je istaknuvši kako je za PR u Hrvatskoj Macan ono što je Digitron među kalkulatorima.

Za Željka Ercega podsjetio je da je radio u Omladinskoj iskri i da je "prodajući muda za bubrege" vodio mnoge političke kampanje.

Jedina dama, Ankica Mamić, predstavljena je kao Hercegovka s (ne)popularnim prezimenom u Splitu, koja je živjela na periferiji Zagreba, a Goran Turković kao splitski momak s Blatina. Za razliku od njega, Jerko Trogrlić je za Boku PR-ovac iz Šestanovca koji živi na Mertojaku.

– Za mene iz splitskog Varoša to je ista udaljenost, i Šestanovac i Mertojak – nasmijao je Boko publiku.

Ankica Mamić, koja je imala problema s glasnicama, izvukla se da ima seksi glas, što je publika dobro "primila". Otkrila je da tridesetak godina radi s Radimirom Čačićem i da je najvidljivija, unatoč tome što je zaslužan za autocestu, bila njegova prometna nesreća u Mađarskoj. Na Tri kralja, nešto prije inauguracije Josipovića.

– Čačić nije bio ni pijan niti je brzo vozio, ali, nažalost, dan, odnosno dva poslije nesreće dvije su osobe preminule. Među novinarima je krenula priča da je s Čačićem u autu bila jedna žena, koja je pobjegla u kukuruze. Naravno, pričalo se da sam to ja – rekla je Mamić.

Kako ona ipak potječe iz hercegovačke obitelji u kojoj se tradicija poštuje, na Tri kralja svi su bili na obiteljskom ručku. A, kako se priča o njoj i Čačiću toliko proširila, i rođeni brat joj je rekao: "Znaš, da nisi bila sa mnom na ručku, ne bih ti ni ja vjerovao da nisi bila s njim", otkrila je nasmijavši publiku.

Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL

Druga njezina priča nije bila vezana za političare, nego za dvojicu utjecajnih klijenata čija imena, naravno, nije otkrila. U vrijeme kad je Hrvatska ulazila u EU, jednom od njih trebao je jak PR. Rekla mu je da ona ima samo lokalnu agenciju i da bi trebalo potražiti pomoć međunarodnih agencija. Otišli su u London k jednom lordu, vlasniku PR agencije, koji ih je odveo na super ručak i sve je, naravno, bilo na razini.

– Nakon višesatnih razgovora i "upoznavanja" lorda, koji se hvalio da su najbolji u svijetu u PR-u, s Hrvatskom, jer se činilo da ni ne zna za nas, Englezi su tražili milijun eura za franšizu! "Jesi li luda da im toliko platimo. Neće oni nama prodavati muda za bubrege", rekao mi je klijent – izustila je Mamić.

I otkrila kako od 1989. godine piše dnevnik.

– Thompson mi je uzor jer je dobio pola milijuna eura da ne pjeva. Ja očekujem pola milijuna eura da ne objavim taj svoj dnevnik – poručila je Ankica Mamić.

Jerko Trogrlić naglasio je da njegova djeca, pa čak ni roditelji ne znaju što on to zapravo radi i što je PR. "Samo supruga razumi", jer ga doma gotovo pa i nema.

– Imam izražene predrasude o ljudima. Percepcija i predrasude je ono čime se mi PR-ovci bavimo – naglasio je Trogrlić.

Pričao je potom kako ga je Macan pozvao jednom da mu kaže da je vlasnik jedne poznate građevinske tvrtke u zatvoru jer nije platio porezni dug. Bilo je to negdje oko 2020. godine, kad je bilo aktualno čuveno 23. poglavlje, o pravosuđu. Uspio je doznati da vlasnik ne samo da nije porezni dužnik nego da je za 2,5 milijuna pretplatio porez. Trebalo je to "pustit u javnost". Uspjeli su objaviti priču preko jedne naše cure koja je bila na stipendiji u inozemstvu i predstavila se kao novinarka BBC-ja, da se u Hrvatskoj krše ljudska prava. Istog je dana vlasnik građevinske tvrtke pušten iz zatvora.

Tko zna, zna, a PR-ovci očito znaju.

Željko Erceg nasmijao je Splićane pričajući o reklamnoj kampanji za prozore, koju je zatražio klijent, pokojni vlasnik tvrtke Adriaprozor.

– Najprije sam se sjetio Tita i one njegove glede Prozora. Predložio sam da reklama glasi "Prozor ne mora pasti!" Nije bila dobra reakcija. Onda je uslijedila druga ideja povezana s... Reklama je glasila "Prozori za dom spremni". Kad smo to objavili u jednom dnevnom listu, nazvao me klijent da odmah skidam i to i ono što podsjeća na Tita jer ga non-stop zovu, prijete bombama, rašpama, "livorverima"... Treća verzija bila je "Imamo prozore", a ideja je potekla od one poznate "Imamo Hrvatsku" – otkrio je Erceg izazvavši smijeh i pljesak.

Ustvrdio je da je osmišljavao političke kampanje za mnoge i da bi za neke od njih za pokoru trebao barem tri puta tjedno ići u Sinj. Nije otkrio kako, pješke, autom ili možda i klečeći?!

– Mi jedino imamo neispričane priče – poentirao je Krešimir Macan podsjećajući da ne smiju iznositi sočne priče, poglavito ne o političarima, jer ih na tajnu obvezuju ugovori.

– Pogotovo nećemo o izborima. Zamislite Selakicu protiv Milanovića. Kako bi letjelo perje... – nasmijao je publiku.

Kao da neće, izvalio je da naši političari ni u 17 godina nisu naučili da ne smiju primiti dar vredniji od 500 kn i podsjetio na Sanaderov put u Veronu.

– Kad je kriza i kad gori, moraš paliti vatru. Moraš bacati bilo što, pa i smeće – Macanov je savjet vezan za posao PR-ovaca.

I ispričao kako je on prvi youtuber u Hrvatskoj, kojeg nisu uspjeli provaliti punih šest godina.

Goran Turković pričao je o, kako ih je nazvao, okolnostima. Za njega su PR-ovci dobri promotori i trgovci.

– Moja pokojna nona bila je Bračanka. Još je 70-ih prošlog stoljeća iznajmljivala apartmane. Nona bi goste lijepo dočekala, sjela s njima, dala im orahovicu i suhe smokve i pričala o Braču. Što su više pili, sve im se više sviđalo i tražili su još. Onda bi moja nona rekla: "Dragi moji, prvi put je besplatno, a poslije toga se plaća". Stranci su svaki dan kupovali piće i nonine proizvode. I puno prije OPG-ova u Istri. Moja nona bila je najbolji PR-ovac – zaključio je.

A, nije mu ni druga baka, koja je bila učiteljica, bila "za bacit".

– Bila je uporna i tvrdoglava, to sam od nje naučio, a bitno je u PR-u – istaknuo je na Pričiginu Turković.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.