Jedini je to muzej, vjerojatno, u kojem se mogu – piliti drva. I osjetiti pri tome razlika u težini piljenja, primjerice, bukve ili hrasta. Dočekat će nas ondje i grofovi na čajanci, a zavirit ćemo im i u ormar i “uskočiti” u njihove raskošne modne kreacije. Riječ je o Gradskom muzeju Virovitica kojemu je upravo stiglo i prestižno priznanje. Osvojio je glavnu nagradu ŽIVA 2022. za najbolji slavenski muzej, i po tome je prvi u Hrvatskoj.
Nagradu dodjeljuje Forum slavenskih kultura koji je osnovan 2004. i obuhvaća slavenske zemlje od Slovenije, Češke, Poljske, Slovačke i Ukrajine do Bugarske, Sjeverne Makedonije, BiH, Srbije i Crne Gore. Konferencija svih muzeja održana je nedavno u slovenskom gradiću Brežicama, a konkurencija virovitičkom muzeju bila su čak 34 muzeja. Među njima i još tri hrvatska aduta, i to Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Muzej Apoksiomena Lošinj te Aquatika Karlovac.
- Koliko je bila jaka konkurencija najbolje svjedoči podatak da smo se natjecali s jako puno nacionalnih muzeja, a mi smo ipak mali gradski muzej, time i s puno manjim proračunom - ističe ponosno ravnateljica Mihaela Kulej.
Adresa je Gradskog muzeja Virovitica velebni Dvorac Pejačević, a oba su zasjala u prosincu 2019. nakon tri godine zahtjevne i temeljite obnove vrijedne više od 81 milijun kuna. Riječ je o projektu EU simbolično nazvanom “5 do 12 za dvorac”, čime se jasno sugeriralo da je krajnje vrijeme za spas tog kulturnog dobra, čija je gradnja počela davne 1800. godine. Otkako je obnovljen, dvorac je prvi put u cijelosti u funkciji muzeja. Slika je to povijesti virovitičkog kraja, u koji je nerazdvojno utkana plemićka obitelj Pejačević, ali i priča o - drvetu, ispričana u čak 15 soba u dvorcu. Polazi od šume kao prirodnog staništa drveća, a završava industrijskim dizajnom i Bernardom Bernardijem. Dotiče se na tom putu i seljačkog i građanskog uređenja interijera, ali i duhovnosti i društvenog života, pa i intimnog ženskog svijeta. Drukčiji je to pristup muzejskom postavu od onih na kakve smo navikli, a njime se, vjeruju virovitički muzealci, postiže snažniji baštinski efekt.
Da su u pravu, svjedoči i to što su im, čim su ponovno otvorili vrata, počela odmah pristizati i priznanja – prva je prije dvije godina bila nagrada Hrvatskog muzejskog društva za najbolji stalni postav, a proljetos su predstavljali Hrvatsku u Estoniji na Europskom muzejskom forumu kao kandidat za najbolji europski muzej.
Kada su ih početkom godine nazvali iz Foruma slavenskih kultura, tek su tada saznali da su članovi njihova žirija potajice već posjetili virovitički muzej i odlučili ih predložiti za nominaciju. Stigao im je kasnije i sudac iz Slovačke, kojemu su predstavili muzej, a u rujnu su i službeno nominirani za nagradu ŽIVA.
- Jako nam je to puno značilo, posebice jer smo ove godine bili nominirani za najbolji europski muzej, kao i zbog jako dobrih povratnih reakcija na naš muzej, i to ne samo struke, već svakog posjetitelja, što nam je izuzetno važno - ističe naša sugovornica.
- U procesu ocjenjivanja, pak, nije presudan stalni postav, on nam je samo bio dodana vrijednost. Gleda se, naime, upravljanje muzejom, raspolaganje budžetom, koliko sami zarađujete, a koliko novca stiže iz lokalne zajednice, kako se odnosite prema ranjivim skupinama iz vlastite zajednice, odnosno kako ih animirate. Novi stalni postav i obnova dvorca Pejačević, kao i cijela ta naša zaokružena priča, dala je pozitivan dojam o nama. Naime, mi smo iz europskih fondova povukli novac ne samo za obnovu dvorca, već za pridavanje jako dobrog sadržaja toj zgradi pa sada možemo reći da živi i dvorac, i muzej u dvorcu. Vjerujem da nam je upravo to bila prednost – kaže ravnateljica Kulej. Napominje kako pri izboru pobjednika nije bila presudna ni tematika muzeja, već je riječ o nagradi za stručni rad muzeja i uključenost u lokalnu zajednicu.
Dva su, inače, stalna postava u Gradskom muzeju Virovitica - jedan prikazuje život na ovom području od paleolitika do 20. stoljeća, a drugi je drveno doba, gdje se na interaktivni i interdisciplinarni način pripovijeda univerzalna priča o odnosu drveta i čovjeka, ali kroz lokalnu građu.
- U našem opusu možda nema značajnih djela koja potpisuju velika imena, ali imamo dobru ideju i dobro realiziran koncept u kojem se može pronaći svaki naš posjetitelj, jer smo svi odrastali i živimo uz drvo, ono je bilo prije nas i ostat će, nadam se, nakon nas. Pridajemo time našem konceptu ekološku vrijednost i razvijamo svijest građana da se zaista moramo brinuti ne samo o drveću, nego o životu na našem planetu - ističe Mihaela Kulej.
Posebice je to oduševilo žiri, što je i istaknuto u obrazloženju nagrade. “Zavičajni i gradski muzeji često se susreću s pitanjem kako prikazati povijest prostora i ljudi koji žive na njihovu području od davnina do danas, te kako predstaviti sva svjedočanstva materijalne i nematerijalne baštine s kojima se ljudi identificiraju prisjećajući se prošlosti. Ovaj muzej odredio je tematsku okosnicu muzejskog postava: svoj predmet, svoju građu, usko povezanu s poviješću regije i cijelog čovječanstva, usko povezanu sa životom na Zemlji koja se referira i na sadašnjost kroz zajedničku ljudsku odgovornost protiv njegove eksploatacije i željom za osviještenu budućnost. Ta tema je drvo. Drvo predstavlja srž sadržaja i narativa koji je muzej kreirao te na suvremen način pretočio u cjelovitu priču i jedinstveno angažiran izložbeni projekt – atraktivan i edukativan za brojne posjetitelje, kako fizičkog muzeja tako i virtualnog”, naveli su.
Kada o multimedijskim elementima govori, ravnateljica će se, pak, našaliti kako ih je taman onoliko da, nestane li struje u muzeju, priča funkcionira i bez multimedije.
Muzej se prostire na 3000 četvornih metara, od kojih je postav na oko 2000 kvadrata. Prostire se na sve četiri etaže dvorca.
- Željeli smo pokazati povijest dvorca i grada, naš veličanstveni podrum, a u drvenom dobu i prizemlje, prvi kat i potkrovlje Dvorca Pejačević. Potkrovlje je originalno kakvo su sagradili sami Pejačevići, sa starim hrastovim gredama. Imamo i suvenirinicu, edukacijski prostor i mali kafić, kako bi se posjetitelji kod nas ugodno osjećali.
Zaposlenih je ukupno 14. Na konferenciji i dodjeli nagrade u Brežicama, Gradski muzej Virovitica predstavljala je ravnateljica Mihaela Kulej s kolegama Ivanom Borbašem, zaduženim za marketing i odnose s javnošću, i Jasnom Poljak, restauratoricom tehničarkom. Nagradu ŽIVA 2022. i ujedno treći rođendan od otvorenja muzeja proslavit će u petak koncertom Ansambla Lado.
Gradski muzej u Virovitici osnovan je u rujnu 1953. godine kao zavičajni muzej kompleksnog tipa za grad i kotar Viroviticu. U potkrovlju Dvorca Pejačević, smještenog u samom centru grada, jedan muzealac, uz povremenu pomoć drugoga, počinje stvarati osnovu ustanove. Građa i stalni postav bili su izmješteni tijekom 1991. zbog ratne opasnosti, a vraćeni su u ljeto 1992. Danas muzej broji oko 5000 predmeta.