Billy Cobham je cijenjeni glazbenik kojeg više od pola stoljeća prati epitet najbržeg bubnjara i legende fusiona. Premda je u svibnju ove godine napunio 80 godina, ne razmišlja o mirovini, a može se pohvaliti izvedbama koje su slojevite, sadrže međuigre, kontrapunkte i maštovite melodije…Zato je jedan od, ne samo najutjecajnih bubnjara, nego i glazbenika toga žanra.
Na pozornici će mu se pridružiti također vrhunski glazbenici: Gary Husband (klavijature), Michael Mondesir (bas), Rocco Zifarelli (gitara). Ove godine obilježava se pedeset godina od objavljivanja njegovih legendarnih albuma “Crosswinds” i “Total Eclipse” na koje podsjeća na svojim turnejama.
Tijekom sedamdesetih u njegovu su se sastavu izmjenjivali najznačajniji glazbenici tadašnje fusion scene poput Jana Hammera, Johna Scofielda, Randyja i Michaela Breckera, Cornella Dupreea, Georgea Dukea i drugih. Njegove skladbe nastale u tom razdoblju, primjerice “Red Baron”, “Stratus” ili “Shabazz” postale su remek-djelima stila. Tijekom karijere, Billy Cobham je vodio vlastite sastave i svirao s brojnim orkestrima kao baš kao i s all stars sastavima. Surađivao je s glazbenim legendama raznih stilova poput Quincyja Jonesa, Gila Evansa, Milesa Davisa, Jacka Brucea, Tita Puentea, Larryja Coryela, Rona Cartera, Kennyja Barrona, Joni Mitchell, Stanleyja Clarkea, Petera Gabriela, Ernieja Wattsa, Donalda Harrisona i drugih. Već godinama vodi Billy Cobham’s Time Machine, sastav u kojem mu se pridružuju nadareni mladi glazbenici. Uz njih pokazuje da još uvijek vodi bend s raskošnošću, snagom i groovy ritmovima te da kreira glazbu utemeljenu na neprestanim promjenama. Znakovit je slogan “Culture Mix” pod kojim također djeluje. Zahvaljujući svojim postignućima, uvršten je u Modern Drummer Hall of Fame i Classic Drummer Hall of Fame.
Rođen je u Panami 16. svibnja 1944., u glazbenoj obitelji koja je tri godine poslije doselila u New York. Od najranije mladosti napajao se glazbom glasovitih jazzista poput Dukea Ellingtona, Franka Sinatre, Counta Basiea, Tonyja Bennetta, Elle Fitzgerald i drugih. Slušajući ploče Tita Puentea, Machita ili Xaviera Cugata rano se upoznao i s latino glazbom. Nadahnut sviranjem Maxa Roacha, Roya Haynesa, Elvina Jonesa, Tonyja Williamsa, Kennyja Clarkea i Eda Thigpena, ubrzo je počeo svirati bubnjave.
Kao osmogodišnjak prvi put je javno nastupio i to u sastavu svoga oca, klavirista. Nakon boravka u vojsci gdje je djelovao kao udaraljkaš, krajem šezdesetih je ostvario suradnje s poznatim jazzistima poput Billyja Taylora, Horacea Silvera, Georgea Bensona ili Herbiea Hancocka. Slušajući nastup jazz-rock sastava Dreams (u kojem su uz Cobhama svirali Braća Brecker: trubač Randy i saksofonist Michael, te gitarist John Abercrombie), početkom sedamdesetih zapazio ga je Miles Davis s kojim je snimio albume “A Tribute to Jack Johnson”, “Bitches Brew”, “Live Evil” i “Big Fun”.
Na snimanju albuma “A Tribute to Jack Johnson” sudjelovao je i gitarist John McLaughlin s kojim je Cobham surađivao nekoliko sljedećih godina u iznimno cijenjenom i utjecajnom fusion bandu Mahavishnu Orchestra. S tim je sastavom snimio kultna izdanja žanra, albume “The Inner Mounting Flame”, “Birds of Fire” i “Between Nonhingness and Eternity”, nakon čega je uslijedila samostalna karijera.
Značajna prekretnica u njegovoj karijeri dogodila se 1973. kada je snimio ploču “Spectrum”, prvo izdanje koje je objavio kao vođa sastava. S tim albumom, koji je dosegao 1. mjesto na Billboardovoj ljestvici jazz albuma, postigao je ogroman uspjeh, ostvario proboj za jazz-fusion glazbenu scenu i privukao široku publiku.