Tijekom godišnjeg odmora na živopisnom Baliju Julian odluči posjetiti poznatog iscjelitelja Samtyanga koji ubrzo otkrije da Julian nije sretan čovjek.
I da uopće nije svjestan svoga stanja. Razgovori sa starim mudracem dovest će Juliana do same srži njegove duše i navesti ga na preispitivanje najdubljih uvjerenja. Julian spoznaje da sve što proživljavamo počiva na onome u što vjerujemo. A da je najveća prepreka koju treba svladati na putu do životne sreće – on sam.
To je okvir priče knjige “Čovjek koji je tražio sreću” Laurenta Gounellea koju je u prijevodu Bisere Fabrio nedavno objavio Fokus. Riječ je o međunarodnom bestseleru koji je svjetska književna kritika već nazvala “izdavačkim fenomenom” (Paris Match), ali i “novim Paolom Coelhom”. Kako bismo čitatelje upoznali s djelom koje ljudima vraća vjeru i optimizam da njihovi snovi mogu postati stvarnost, donosimo Gounelleov tekst koji se bavi ljudskim strahom od odbijanja koji na najbolji način predstavlja samu knjigu.
Ljudi koji su uspješni u životu u stanju su okrenuti se drugima i tražiti pomoć. Zašto neki mogu od drugih tražiti pomoć i podršku koja im je potrebna, dok se drugi odlučuju za dulji i teži put i pokušavaju sve učiniti sami? Uspješni ljudi koji razumiju vrijednost okretanja drugima tražeći podršku i pomoć znaju da u životu ne mogu daleko stići bez stjecanja ove temeljne vještine.
Bez jasnog odgovora
Kako biste razumjeli osnovnu zamisao, morate biti u stanju pitati druge za njihovu podršku, savjet, oslonac ili kontakt. Zašto neka osoba to može činiti uspješno, dok se druga plaši pitati za pomoć? To je utemeljeno na strahu, strahu od odbijanja. Osobe koje se boje tražiti pomoć boje se da će biti odbijene.
Strah potječe od konfuzne i zbunjujuće razlike između postavljanja zahtjeva koji će biti odbijen i stvarnog odbijanja neke osobe. To nije zato što se nekome niste svidjeli ili netko nema obzira za vas.Jedan od mojih zadataka bio je nadvladati taj svoj strah, pristupiti peterma ljudima i zatražiti da učine nešto za mene, očekujući njihovo odbijanje.
Toliko sam se bojao odbijanja da sam radije povećao težinu svojeg zahtjeva, nego se suočio sa strahom. Pokušao sam skupiti svoju hrabrost, suočiti se s nervozom, brzo prikupiti pet odbijenica i onda pobjeći i sakriti se.Na kraju sam, priznajem, bio znatiželjan i zanimalo me kako će taj moj zadatak završiti. Proveo sam idućih sat vremena prilazeći različitim ljudima i postavljajući pred njih svakojake zahtjeve, postajući u njima sve luđi.
A ipak nikako nisam uspijevao dobiti jasno, rezolutno “ne”.Ljudi su ili nastojali polovično udovoljiti mojim zahtjevima ili su pokušavali pronaći način kako da mi pomognu. Osjećao sam da ću završiti dan razočaran iako sam stvarno namjeravao uspjeti u svojem zadatku.
Zauvijek u glavi
Srećom, na uglu ulice odjednom sam vidio osobu koja će mi spasiti čast i omogućiti mi da ne odem kući “praznih ruku”.“Hans! Hans!”, viknuo sam izdaleka. “Hans,možeš li mi posuditi nešto novca?” Činilo mi se kao da se ta scena odvija usporeno, ekstremno usporeno, zbog čega sam mogao uživati u svakoj tisućinki sekunde, u jednoj pa u drugoj slici, koje će mi ostati zauvijek u glavi kao da su se dogodile jučer.
Vidio sam kako mu se otvaraju usta i trenutak kad mu je jezik sišao s nepca, kad mu je disanje postalo oštro i ošinulo zrak poput biča, stvarajući magičnu riječ odbijanja, riječ koju sam cijeloga popodneva nastojao iskamčiti. Ljudi koji se boje odbijanja nemaju pojma koliko će rijetko zaista i biti odbijeni.
To je čak i gotovo teško ostvariti. Sve u svemu, ljudi su skloni pomoći vam, a ne vas razočarati, skloni su pratiti što očekujete od njih. Kad se plašite tražiti u strahu da ćete biti odbijeni, tad ćete, na koncu, to i biti.A kad naučite da se možete obraćati drugima i tražiti od njih ono što vam je potrebno, ponudit će vam se cijeli svijet.
>>Kakav vam je život? Odgovorite na ovih 5 pitanja
>>Ako vam je svaki dan isti, vrijeme je da unesete u svoj život neke promjene