Nakon desetljeća pomlađivanja junakinja, vraćaju se originalne zvijezde kultnih serijala

U kina danas dolazi “Terminator: Mračna sudbina”, šesti nastavak jednog od najpoznatijih filmova u povijesti znanstvenofantastičnog žanra. Serijal koji je nakon fenomenalnih prvih filmova lutao u pokušajima da se “osuvremeni” i približi nekim novim klincima sada se vraća svojim korijenima: u glavnoj ulozi iznova je Linda Hamilton, ovaj put kao zrela, iskusna Sarah Connor, mnogo sličnija odlučnoj mišićavoj heroini iz drugog nastavka nego onoj klinki koja je nonšalantno slušala walkman pripremajući se za disko dok je njezine imenjakinje jednu po jednu eliminirao Arnold Schwarzenegger u ulozi (tada još neprijateljskog) kiborga T-800.

Prve Terminatore gledali smo osamdesetih i ranih devedesetih, kada je američkim kulturnim mainstreamom vladala generacija žestokih žena kojima je bilo dosta sporednih uloga u filmskom i glazbenom svijetu. SF hitovi poput “Aliena” i “Terminatora” tadašnjim su klinkama nudili priliku da se identificiraju sa zaista moćnim junakinjama koje su bolje vitlale oružjem nego kuhačom, za razliku od stereotipnog prikaza dame u nevolji kakva je, recimo, na početku sage “Ratovi zvijezda” još uvijek bila Princeza Leia.

Gledajući današnje “Ratove zvijezda” u kojima se Leia pojavljuje kao potpuno drugačija, suverena figura, dok svijet više ne spašava propali Luke Skywalker nego hrabra otpadnica Rey, shvaćamo da je i ta bajka za odrasle daleko dogurala kada govorimo o emancipaciji njezinih ženskih likova.

Kao reklama za Benetton

Ne čudi zato da se slično događa i “Terminatoru”, filmu koji je bio jedan od simbola feminističkih tendencija osamdesetih. Vidjeti ostarjelog T-800 i nije tako čudno: akcijskim junacima iz osamdesetih poput Schwarzeneggera i Stalonea viseća staračka koža i ispuhani mišići nikada nisu bili preprekom za dobivanje novih uloga. Međutim, pojavljivanje zrelih žena poput Linde Hamilton u ulogama akcijskih junakinja koje su ih proslavile dok su bile u naponu mladenačke snage presedan je na kakav nas Hollywood još nije navikao. Ali upravo je diversifikacija, a ne puko pomlađivanje glumačkog kadra, smjer u kojem se kreće čitava industrija zabave. Žestoka baka umjesto mlitave tinejdžerke? Pripadnica LGBT zajednice umjesto stereotipne Disneyeve princeze? Ansambl koji izgleda kao reklama za Benetton? To su stvari koje danas itekako prolaze, a odrazile su se i na casting novog Terminatora.

U glavnim ženskim ulogama uz moćno ostarjelu Lindu Hamilton zato imamo sićušnu Kolumbijku Nataliju Reyes i androginu Kanađanku Mackenzie Davis, dok su glavni muški junaci nezaobilazni Arnie i Meksikanac Diego Boneta. Hoće li James Cameron i Tim Miller s takvim castom uspjeti napraviti ono što je osvježavanjem svojeg Mad Maxa 2015. napravio George Miller? Osim što nam je podario Imperatoricu Furiosu (Charlize Theron) kao novu heroinu za pamćenje, pokazao nam je i da se SF hitovi iz osamdesetih itekako mogu spasiti od prosječnosti bespotrebnih nastavaka. Bilo bi prekrasno kad bi se to dogodilo s Terminatorom, ali i s “Alienom” kojeg još jedan kralj SF-a s kraja prošlog stoljeća Ridley Scott već godinama bespotrebno mrcvari umjesto da nam na ekran iznova dovede Sigourney Weaver kao legendarnu Ellen Ripley.

Simbol političkog otpora

Kada govorimo o uspješnim primjerima diversifikacije u novijem SF filmu, ne smijemo zaboraviti ni da su se zadnjih godina snažno afirmirale i neke vrlo stereotipne bijele američke slatkice poput Jennifer Lawrence, koja je svoj lik Katniss Everdeen u “Igrama gladi” uspjela premetnuti u simbol otpora i borbe protiv bilo kakvog oblika opresije – njezin karakteristični pozdrav koji je ujedno poziv na pobunu čak je postao simbolom masovnih protesta na Tajlandu 2014, godine. Jer svijet, čini se, iznova cijeni jake žene.