Odmah na početku publika dobije ključne informacije: riječ je o predstavi koja je nastala po narudžbi – narudžbi ZAMP-a – i koja traje dva školska sata, dakle sat i pol. I, doista, “Prirodu i društvo” treba gledati upravo tako, kao edukaciju namijenjenu tinejdžerima, iako to ne umanjuje kazališnu vrijednost ove predstave. Nastala je u koprodukciji ZKM-a (gdje smo je premijerno vidjeli u subotu, 5. ožujka), umjetničke organizacije Skroz i Hrvatskog društva skladatelja, a njezini su autori Maja Sviben, Vedran Peternel i Nora Krstulović, koja je predstavu i režirala.
Priča o autorskim pravima ovdje je ispričana kroz formu televizijske emisije u kojoj uz dvoje voditelja gostuju korisnik glazbe, autorica i producent, a koplja se lome oko toga zašto, kako i koliko plaćati autorska prava u vremenu interneta kada svi skidaju sve. Priča ide daleko u prošlost, kada su zabilježena prva zaštićena autorska prava, kroz nju prošetava Mozartu, a ključno je pitanje zašto nikome (ili rijetko kome) u trgovini ne padne na pamet ukrasti ajvar, dok je mnogima sasvim normalno s interneta “skidati” glazbu, spotove, filmove... Svi koji o tome već imaju formirano mišljenje ovoj će predstavi, naravno, naći mana, ali ona se u prvom redu obraća mladima kako bi im objasnila principe funkcioniranja društva te ih eventualno potaknula da svojom glavom smisle neko bolje rješenje za budućnost od onog koje imamo sada.
Njezina najveća vrijednost je energija kojom zrači, a koja je proporcionalna trudu koju su glumci uložili u nju. Na sceni su: Anđela Ramljak (odlična u monologu autorice u kojem se, naravno, spominju i uhljebi), Dora Polić Vitez (svojevrsni alter ego redateljice), Mia Biondić (superiorna kao ambiciozna TV voditeljica), Edvin Liverić (pjevačko iznenađenje i odličan u epizodi u kojoj je svećenik koji Mozartu nudi da pogleda note drugog glazbenika), Jasmin Telalović (baš on je Mozart, prvi superstar glazbenog svijeta, ali i bas-gitarist koji bend na sceni drži na okupu) te Zoran Čubrilo (najdojmljiviji u epizodi s glazbenom policijom, u vremenima kada je umjetnost ilegalna roba poput droge, a on pjevuši ženi koju zavodi).
Svi koji će gledati ovu predstavu shvatiti će što su autorska prava upravo na temelju nevjerojatnog truda kojeg su glumci (koji nisu glazbenici ili pjevači, a ovdje su sve to) uložili u taj svoj “neopipljiv” i teško naplativ posao.