Album “Dođi na joji” prvijenac je Aklee Neon, domaći proizvod koji bi i na aktualnoj Billboardovoj top-listi za Hrvatsku sa singlovima mogao imati uspjeha. Jer Aklea Neon povezuje hipnotičku plesnu glazbu, loopove i sjajne vokale inspirirane i world music nasljeđem, znači, idealna kombinacija za sve sklone klupskoj glazbi s masom transžanrovskih sastojaka.
Zadnje pjesme “Shika Shika” ili “Naranča” doista bi mogle postati hitovi jer ozbiljno “šikaju” i udaraju. Aklea Neon mogla bi proći “dalje” i na regionalnom i međunarodnom tržištu jer zvuči poput naše Erykah Badu s primjesama vokalnih eskapada à la Dolores O’Riordan, sve do prekrasnih pjesama poput novog singla “Na dah”. No ima tu i drugačijih iskaza; mantrični početak s “Mijenjam se” i “Da mi je” kao prolog albuma udaraju temelj tekstovima slobodne forme i toka svijesti o potrazi za identitetom. Nakon toga otvara se čitav teren, a reggae “What I Want” pokazuje svjetovniji dio persone Osječanke Dorotee Zovko.
S ukupno 11 pjesama “Dođi na joji” pokazuje slojevite kombinacije rada s nekoliko producenata (Viktor Volarić-Horvat, Robert Martinović i Pavle Kladarin Klaada). Pogotovo na domaćoj sceni koja ne trpi previše “slobodne forme”, Aklea Neon je tekstopisac koji iz stvarnih i mentalnih putovanja crpi ideje i kombinira stilove. Koliko god to možda djelovalo previše moderno za konzervativno domaće tržište, osvježenje je koje je čak i na Dori imalo potencijala, gdje je prije dvije godine završila na visokom četvrtom mjestu s pjesmom “Zovi ju mama”. Sve to pokazuje i komunikativnost, ali prije svega majstorstvo. Na “Dođi na joji” Aklea Neon kroz ruke i glas propustila je brojne zanimljive kombinacije, bez ograničenja trpanja po žanrovskim ladicama, a to govori i njen press-release u kojem kaže: “Oduvijek sam bila posvuda, i po planetu i u žanrovima. Žena sam – prigrljujem kaos koji jesam u potpunosti.”
No nije to kaos, “Dođi na joji” vrlo je artikulirano posložen konglomerat stilova u kojima Aklea Neon daje “poziv koji ne odbijaš i jedan XL sonični zagrljaj”.