Dvije srijede zaredom splitsko kazalište PlayDrama premijerno je izvelo dvije odlične predstave, “Sretna ne bila” redateljice Helene Petković i “Disanje” Olje Lozice napravljeno u koprodukciji sa ZKM-om. Prva predstava odigrana je u Amfiteatru Doma mladeži, a druga u Teatrinu GKM-a na Prokurativama. I tko zna kad će opet! O neizvjesnosti u kojoj rade pitali smo umjetničkog ravnatelja PlayDrame Matka Botića.
Ovih dana objavili ste dramatičnu ispriku publici zato što nemate gdje igrati. Je li itko reagirao na taj vaš apel?
Brojne su reakcije po medijima, primamo svakodnevno veliki broj komentara ljudi koji prate PlayDramu. Međutim, ako mislite na institucionalne, ne, nismo dobili nijednu reakciju mjerodavnih. PlayDrama je 12 godina bez prostora. Naš glumački studio u Domu mladeži možemo koristiti za probe, ali prostor nije opremljen za izvedbe, pa smo već godinama osuđeni na iznajmljivanje. Koristimo i nama jako drag prostor Amfiteatra Doma mladeži, ali hladan je i prokišnjava, pa je praktično neupotrebljiv od konca listopada do kasnog proljeća. Unatoč svemu tomu proteklih godina smo se snalazili, ali pandemija koronavirusa donijela nam je dodatne probleme. Neki prostori koje smo dosad koristili jednostavno nisu epidemiološki prihvatljivi. Naša pretposljednja premijera, predstava Sretna ne bila, odigrana u Amfiteatru Doma mladeži, izazvala je i neke neugodne komentare na društvenim mrežama. Neke gledateljice požalile su se kako su sjedile u kaputima, bilo je hladno, a ni glumicama nije bilo lako, veli Botić.
Splitski novinari godinama pišu o potrebi iznalaženja prostora za PlayDramu. Zašto ste apel uputili tek sada?
Došla nam je voda do grla. Čini nam se da je sada, kada istodobno imamo dvije kvalitetne i tražene nove predstave, najbolje vrijeme da upozorimo na ovaj problem. Ljudi svakodnevno traže ulaznice za predstave koje ne možemo odigrati zbog problema s prostorom. Istovremeno, svjesni smo čudne situacije: dvorana bivšeg kina Split čija je obnova završena još u siječnju, zatvorena je. Zašto? Nitko tu dvoranu ni ne spominje već duže vrijeme. Želimo podsjetiti sadašnju vlast da ta dvorana postoji i da je, prema našim saznanjima i fotografijama u novinama, spremna ili gotovo spremna za korištenje. Bilo bi odlično da je možemo koristiti. Naravno, ne samo mi nego i ostali splitski umjetnici koji su u potrazi za prostorom.
Zbog svega poslujete s minusom. Kako se uopće financirate?
Natječajima za programe Ministarstva kulture, Grada i županije. I naravno, zaradom od igranja predstava i od rada Glumačkog studija, koji je izuzetno bitan dio PlayDrame. Važan je za odgoj buduće kazališne publike, kroz njega je prošlo stotine ljudi. To je izvrstan način stvaranja kulturnog kapitala, radom s ljudima svih uzrasta koji stječu izvođačko iskustvo i uče “čitati” kazalište. Primjerice, Elvis Bošnjak je lani napravio odličnog “Hamleta” upravo s polaznicima Glumačkog studija. Da imamo prostor, mogli smo je izvesti tko zna koliko puta. PlayDrama je malo kazalište, nema organizacijske utege velikih institucija, u njemu se možemo u potpunosti posvetiti traganju za kvalitetnim umjetnicima, novim dramskim tekstovima, temama, načinima “proizvodnje” kazališta. Malo je teatara u zadnjih nekoliko godina iznjedrilo toliko novih domaćih dramskih tekstova i autorskih projekata; nove drame Tomislava Zajeca, Dine Pešuta, Ivane Vuković, autorski projekti Olje Lozice, Helene Petković, Tamare Damjanović... Trudimo se dati prostor kvalitetnim ljudima koji ne dobivaju pažnju koju zaslužuju. Splićanka Helena Petković napravila je dvije izvanredne predstave u PlayDrami, nagrađivane i rado gledane, ali to su joj još uvijek jedine splitske predstave. Ili, da se zadržimo na ovogodišnjim imenima, Olja Lozica je zasigurno jedna od najzanimljivijih hrvatskih redateljica u proteklih desetak godina, ali u Splitu već dulje vrijeme radi samo u PlayDrami.
Prošla sezona PlayDrame tematski je bila posvećena obitelji i odnosima unutar obitelji, a ova ženama. To je nekako in?
Obiteljske teme su nam u središtu interesa već četvrtu godinu, a ova sezona proučava žensku stranu tog tako često spominjanog “imena obitelji”, ali ne na politikantski, prvoloptaški način. Sve izvođačice i redateljice u obje predstave su žene. Progovaramo o očuvanju patrijarhata po ženskoj liniji, bavimo se bliskošću i gubitkom voljenih osoba, a ženskim vizurama pokušavamo dokazati da kazalište zbilja može biti ženskog roda, da ravnopravnost tu nije stvar političke odluke, nego proizlazi iz unutarnje logike kazališne umjetnosti.
Što je s gostovanjima?
Pokušavamo ih napraviti što više možemo. Nažalost, mnoge su dvorane zatvorene zbog pandemije zbog čega smo svi ostali na brisanom prostoru. Ministarstvo kulture nas je u tom periodu držalo “iznad vode” navodeći nas svojim natječajima na razmišljanje o alternativnim mogućnostima kazališnog izražavanja. U koroni smo napravili praizvedbu novog teksta Elvisa Bošnjaka “Stavi stolicu desno” u formi YouTube serijala, a hit predstava “Dijete našeg vremena” dobila je svoj produžetak u formi serije kratkih filmova. Trudimo se biti što vidljiviji, ne samo u Splitu. “Disanje” smo napravili u koprodukciji sa ZKM-om, želeći na pravi način, s najkvalitetnijim mogućim partnerom predstaviti svoj rad i u Zagrebu.
Nekoliko vaših predstava kao što su “Mala Moskva” i “Dijete našeg vremena “ izazvalo je veliko zanimanje, ali vidjelo ih je malo ljudi.
“Dijete našeg vremena” Helene Petković i Ivane Vuković lani je dobila nagradu Hrvatskog glumišta, a na Danima satire Fadila Hadžića nagradu za specijalno postignuće. Izvodili smo je u splitskom klubu Quasimodo. Vidjelo ju je doista malo ljudi, a mogla bi biti regionalni hit. Ni “Malu Moskvu” nismo odigrali koliko smo htjeli, niti smo je na pravi način predstavili izvan Splita.
Pripremate li već projekte za iduću kazališnu sezonu?
Bojan Brajčić za iduću sezonu sprema originalnu i intrigantnu parafrazu brešanovskih motiva, prenesenih u današnje vrijeme. Tomislav Zajec, koji je uz Tenu Štivičić i Matu Matišića jedan od najvećih domaćih dramatičara, posebno za PlayDramu piše novi tekst koji bi trebao biti praizveden 2023. godine. Za režiju tog teksta pregovaramo s velikom regionalnom redateljskom zvijezdom Selmom Spahić. Mislimo da je kombinacija Zajec – Spahić velika stvar za splitsko, ali i hrvatsko kazalište. Tome se jako veselimo.•