Nakon svjetske premijere na 43. Moskovskom međunarodnom filmskom festivalu, a potom i trijumfa u Puli, gdje je osvojio i Veliku zlatnu arenu za najbolji film, “Plavi cvijet” Zrinka Ogreste od danas kreće u distribuciju po hrvatskim kinima. Film koji na gledatelja ostavlja katarzičan učinak priča je o tri generacije žena jedne obitelji, ljubavi, sebičnosti i samoći. Kroz motrište Mirjane (Vanja Čirić), službenice u tvornici konca, priča slika njezinu borbu za komadić životne sreće. U danu kad se za nju priprema skromna svečanost u povodu 20 godina rada u tvrtki, situacije koje joj se događaju s bližnjima osvjetljavaju cijeli njezin život koji je prošla i živi, ali i koji joj predstoji. Njezinu kćer i majku igraju pak Tea Harčević i Anja Šovagović Despot, s kojom smo i razgovarali na zagrebačkoj premijeri filma.
Pišući o filmu, svima je bilo zgodno istaknuti kako ste se u njemu okušali u ulozi bake. Kako vam je uloga sjela i što je to što je u ovom filmu očito očaralo publiku?
Ja već desetak godina u kazalištu igram “uloge baka” i mislim da to nije glavna odrednica ove uloge, uloge Violete u filmu. Njezina je značajka da je ona mater familias, a ne baka. Međutim, producent Ivan Maloča mislio je da je to zgodna reklama za film pa je to uvrstio u promomaterijal; kao to je šok, ja u ulozi bake. Uopće ne, to više što sam u kazalištu odigrala sjajnih uloga i puno starijih od mojih godina još dok sam bila vrlo mlada. No ono što me šokiralo na početku kada sam od Zrinka Ogreste dobila scenarij jest da je pisalo da taj lik, ta žena ima 85 godina. Dakle ne to što je baka, već što ima 85 godina. To me jako iznenadilo s jedne strane, a s druge mi je bio izazov. A kad sam pročitala ulogu, na kraju mi zapravo uopće nije bilo važno koliko ima godina, već kakve ima odnose s kćeri i s mužem koji se u filmu uopće ne pojavljuje, i bilo je važno detektirati sve te odnose da bi uloga bila punija i plastičnija. A to da je publika očarana filmom, to mi je najvažnije. Na festivalu u Moskvi nažalost nisam bila, no čula sam da je publika jako toplo primila film, o čemu govori i treća nagrada publike koju smo dobili. Na festivala u Puli, e tu sam bila nazočna i disala sam skupa s publikom u Areni jer su reagirali jako lijepo na rečenice, geste, grimase. Prepoznali su specifičnost u tim odnosima roditelja, djece, bivših muževa, ljubavnika, ljubavnica; prepoznali su to kao svoju priču. Zato mislim da je emocija koja se kroz film provlači isplivala van, a to je uspjeh.
“Plavi cvijet” je film koji nas upućuje na osobne rekapitulacije. Kad vi rekapitulirate svoj život – čime ste posebno zadovoljni, a što teži nužnim daljnjim nadogradnjama i popravcima?
Ja ne stižem rekapitulirati svoj život niti mislim da ću ikada to učiniti jer, kad bih rekapitulirala svoj život, to bi značilo da sam – kapitulirala.
Film tematizira složen odnos majki i kćeri. Majka ste i sina i kćeri, razlikuju li se ti odnosi doista toliko?
Jako se razlikuju, jer smo mi žene jednostavnijeg životnog profila. Muškarci su zbilja svjetovi za sebe i treba jako puno mudrosti, hrabrosti i ljubavi kako bi ti odnosi bili zaista pravi, duboki, inteligentni, senzualni i definitivni.
Kako se pandemija odrazila na vas osobno?
Na nas je kao obitelj puno više od pandemije utjecao potres jer smo se morali dislocirati, nismo više u našem stanu u Zagrebu kojem je ostao cijeli naš život, život naše djece. I ne samo život – to su emocije, to je sve ono što nosi neki obiteljski mir. A s obzirom na to da smo maloprije spominjali rekapitulaciju – da mi je netko prije godinu i pol dana rekao da ćemo raditi novi stan, da ćemo se odseliti na Brač i živjeti na otoku, ja bi mu rekla da nije normalan. COVID i pandemija, to je pak bilo nešto što nam je zadalo dodatni oprez – međutim, kada čovjek izgubi krov nad glavom, onda je to stvarno najstrašnije. COVID smo izbjegavali koliko smo god mogli i prisilili smo se da nam je važna energija i da nam je važno da jednog dana napravimo novi dom.
Cijepiti se ili ne?
Ja sam se cijepila dvaput. Mogla bih reći da sam ja cijepljeni antivakser. Ipak, najmanje što mogu učiniti jest to da se cijepim.
U kojoj je fazi obnova vašeg stana u centru Zagreba koji je u potresu postao neuporabljiv za život? I općenito, kako gledate na činjenicu da je netko očito zakazao u postupku obnove Zagreba?
Ja u vezi s tim nemam ni riječi ni komentara. Ono što sam spoznala jest da ima jako puno dobrih, dragih i plemenitih ljudi koji su nam pomogli u teškoj situaciji. No što se tiče onoga tko je zakazao u procesu obnove Zagreba, tu mogu reći samo najgore. Uglavnom, radovi u našemu novom stanu su pri kraju i nadam se da je to sada to.
Kandidirali ste se za glavnu ravnateljicu HRT-a. Da se to imenovanje dogodi, što je krucijalno što biste na toj poziciji mijenjali?
Svi znamo da su na HRT-u veliki problemi, to nije nikakva novost. Netko tko bi preuzeo HRT morao bi imati dovoljno odvažnosti, hrabrosti, morala, profesionalizma, energije barem početi rješavati sve te probleme koji su se nagomilali. Ja osobno osjećam, nakon svih ovih potresa koji su me snašli, baš čudesnu snagu. No tko god da bude izabran, želim mu svu sreću i nadam se da će uspjeti barem u jednom djeliću od svega ovoga što sam nabrojila.
Kada ćemo vas ponovno gledati na sceni Gavelle, dakle baš u kazalištu Gavella? I što trenutačno pripremate, snimate?
Još jedna rak-rana jer i Gavella je stradala u potresu tako da nam je zabranjen ulaz u zgradu. Već godinu i pol dana izvodimo predstave na raznim scenama, kako nas gdje tko primi, pa i to držim da je neki odraz i gradskih i državnih vlasti u odnosu na kulturu. Mi smo jedino dramsko kazalište u zemlji i ni na koji način nismo zaslužili da nas se tako tretira jer nismo sami izazvali potres. Što se mog rada tiče, radila sam u splitskom HNK predstavu “Usidrene” Elvisa Bošnjaka koju smo zbog pandemijskih okolnosti odigrali tek nekoliko puta tako da me idući tjedan očekuje premijera te predstave na otvaranju Marulićevih dana. U studenome s istom predstavom idem na regionalni kazališni festival u Brčko, čemu se jako veselim jer sam često bila u Brčkom, dobivala nagrade i bila članica žirija. Što se tiče snimanja, ima planova, ali kako danas svi govore da ne smiju odavati unaprijed informacije, i ja ću se pozvati na to. Da se nešto ne bi protiv mene okrenulo.
Kada će "Usidrene" gostovati u Zagrebu i gdje? Anja je sjajna glumica i Fabijan također kao i muž joj Dragan Despot. Divni ljudi i Hrvati od formata.