KINOPREMIJERA

Neobično skladan spoj realističnosti i estetiziranosti u drami o štrajku glađu

14.04.2009.
u 17:06
Pogledaj originalni članak

Osvajač dvadesetak nagrada, među kojima su Zlatna kamera u Cannesu i Europska filmska nagrada za redateljsko otkriće godine, “Glad” kroz neobično skladan spoj realističnosti i estetiziranosti interpretira dio stvarnih događaja koji su se 1981. g. odigrali u zatvoru Maze u Dublinu u kojem je devet političkih zatvorenika, pripadnika IRA-e, umrlo od posljedica štrajka glađu.

Redatelj jednog od “filmova godine”, 39-godišnji već afirmirani britanski umjetnik Steve McQueen (dobitnik nagrade Turner) u svom je dugometražnom igranofilmskom debiju pokazao iznimnu redateljsku koncentraciju.

U tri “klasična čina” izvedena uz dva različita pristupa – “gusta” montaža i minimum dijaloga nasuprot dugim kadrovima oslonjenima na razgovor – McQueen zadivljujuće spretno sljubljuje stilizaciju s realistički uvjerljivim okusom autentičnosti i pažnjom posvećenom “dokumentaristički” pomnoj rekonstrukciji pojedinosti. Iako se najveći dio nasilja događa “izvan kadra”, “Glad” ostavlja mučan i neugodan dojam, što mu je, čini se, i bila jedna od osnovnih namjera.

Možda bi se moglo prigovoriti da priči nedostaje razrađenije objašnjen smještaj u povijesno-društveni kontekst, no takva je autorska odluka sasvim u duhu izabranog principa po kojem dio zastupa cjelinu.

Pogledajte na vecernji.hr