Zagrebački Multimedijalni institut objavio je izniman i nevjerojatno aktualan esej Dubravke Ugrešić “Tu nema ničega!” u krajnje sofisticiranoj knjižici koju je oblikovao Damir Gamulin Gamba, a koja ne bi bila kompletna bez iznimnih fotografija Davora Konjikušića. Riječ je o svojevrsnoj esejističko-fotografskoj monografiji u kojoj se naša najprevođenija autorica britko bavi postjugoslavenskim prostorom i brojnim problemima koji ga muče, od odnosa prema prošlosti i vlastitim zločinima, postratnih nezacijeljenih trauma, opake i rušilačke tranzicije i sve aktualnijih izbjegličkih problema koji fatalistički zapljuskuju krajnje propusne granice jugoistočne Europe.
Ovog je puta svoju nesmiljenu dijagnozu Dubravka Ugrešić postavila putujući amblematskim starim i novokomponiranim toplicama u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni, čeprkajući po ranama nezrelih, preko noći okrečenih, ali ne i temeljito obnovljenih i statički učvršćenih društava i nezrelih demokracija. Slučaj je htio da se Dubravka Ugrešić u ovoj knjizi, između ostaloga, bavi i Topuskim i njegovom antifašističkom popudbinom, baš kao i Glinom i njenom tragičnom simbolikom, mjestima koje je nedavno poharao razorni potres iako su i prije toga bila devastirana, zaboravljena i eutanazirana političkim odlukama i ideološkim praksama.
Knjiga vrlo direktnog naslova “Tu nema ničega” objavljena je u biblioteci Skhole koju je Multimedijalni institut/MaMa pokrenuo u sklopu EPK Rijeka 2020. U toj će biblioteci ukupno biti, kao što kaže član uredničkog kolegija Petar Milat, desetak naslova, od kojih je do sada izašlo njih sedam. Do kraja travnja, kada istječe rok produljenog trajanja EPK (zbog koronske pandemije koja se uplela u realizaciju zahtjevnog projekta), još će izaći knjige Anne Boyer, Stevena Shavira i Franca Moretija.
– Do sada nam je najvažniji naslov svakako bio Eribonov “Povratak u Reims”, a kako su knjige djelomično i na engleskom, ističemo “Exploded Gaze” Gorana Sergeja Pristaša koji smo zajedno s autorom predstavljali od Stanforda i Chicaga do Kopenhagena i Bruxellesa. “Tu nema ničega” smo zbog relativno luksuzne opreme, taj bijeli tanki papir prvi je put korišten u našim krajevima, sufinancirali iz našeg projekta Vektori kolektivne imaginacije s kojim smo kao nositelji od 2012. godine u tri dvogodišnja ciklusa bili sufinancirani od programa Kreativna Europa – veli Milat.
– “Tu nema ničega” prvotno je bio dio materijala Dubravkine zbirke eseja “Doba kože” i kao takav je uvršten u englesko izdanje knjige, a nije u hrvatsko Frakturino. Kako smo u komunikaciji s autoricom, a i nakon iskustva s Krasznahorkaijevim “Uvijek za Homerom” još tada, tj. nakon završetka prve ruke manuskripta, ocijenili da se tu radi o eseju koji ima šire značenje i koji bi dodatno mogli opremiti kao zasebnu knjigu, u priču smo uključili i Davora Konjikušića, fotografa i predavača na ADU. Dubravka i Davor su potom zajednički u nekoliko navrata posjetili toplice po Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni. I nastala je foto-serija, a tekst je finaliziran u prosincu 2018. godine. Last, but not least – važan je udio i dizajnera Damira Gamulina Gambe i odluka da se knjigu tiska kao francuski uvez, s praznim stranicama između koje se ne režu – objašnjava neobičan izgled knjige Petar Milat.
I pri tome najavljuje da će do kraja travnja ove godine, tj. do kraja trajanja EPK u Rijeci biti realizirana i Dubravkina izložba “Crvena škola” s opsežnim dvojezičnim katalogom. Izložba je bila predviđena za kraj ožujka 2020. godine, ali je zbog lockdowna moralo sve biti odgođeno.