Koliko zaista poznajete ljude oko sebe? Jesu li stranci najveća prijetnja vašoj obitelji ili su vam oni naoko najbliži zapravo potpuni stranci?
Ovo su pitanja koja u svom novom filmu "Skriveno" otvara redatelj Michael Haneke, no 120 minuta napetosti, koja u naša kina stiže 6. travnja neće pružiti lagane odgovore.
Na gledateljima je da odluče kako će shvatiti ovaj film obranio je Haneke nedorečenost koja ga ipak nije spriječila da na ovogodišnjem festivalu u Cannesu osvoji nagradu za najboljeg redatelja.
Nisam školski profesor i ne želim dijeliti odgovore. Jedino što mogu učiniti jest postavljati manje ili više zanimljiva pitanja. A pitanja koja taj austrijski redatelj postavlja, kao i problemi o kojima "Skriveno" govori zaista su zanimljiva. Inspiraciju za film Haneke je pronašao gledajući dokumentarac o pariškom masakru iz 1961. Policija je tada ubila i ranila mnogobrojne alžirske imigrante koji su protestirali boreći se za bolja prava u rasistički usmjerenoj Francuskoj, a iako mu je francuski grijeh dao ideju, redatelj se ogradio od pomisli da je "Skriveno" kritika te države.
Ne želim da ljudi pomisle kako je riječ o francuskom filmu jer se radnja filma može smjestiti u bilo kojoj državi koja ima mrlje na kolektivnoj prošlosti objasnio je Haneke i dodao da je htio prikazati europsku obitelj srednje klase koja živi u svom savršeno sigurnom, priviligiranom svijetu gledajući s visoka one male ljude drugih klasa i rasa.
U socijalno osviještenu dramu, u kojoj su glavne uloge pripale Danielu Auteuilu i Juliette Binoche Haneke upliće i mnoge druge motive poput zlouporabe moderne tehnologije. Kamera je jedini pravi kritičar, tvrdio je legendarni Orson Welles, no Haneke misli suprotno.
Smatram da prosječna osoba ne zna koliko laži sadrži materijal snimljen kamerom. Zato sam pokušao poljuljati vjerodostojnost tog medija u očima gledatelja rekao je redatelj i dodao kako gotovo svi njegovi filmovi proučavaju prirodu istinitosti u kinematografiji i medijima.
Koristeći duge neisprekidane kadrove htio sam eliminirati barem jednu formulaciju manipulacije, a to je vrijeme objašnjava Haneke i dodaje kako je oduvijek želio na velikom platnu stvoriti slobodu koju imaju knjige. Upravo zato u filmu ne postoji predvidiva dramatična glazba niti tradicionalni trikovi za plašenje gledatelja.
Čitajući možete u svojoj mašti stvoriti slike kakve želite. Polovica gledatelja vidjet će neke stvari, polovica će uočiti neke sasvim druge pojedinosti objašnjava i dodaje da je za njega takvo praćenje njegova filma sasvim u redu.
Takav stav potvrdila je i Juliette Binoche koja je priznala da se plašila prvih dana snimanja jer joj Haneke nije dao gotovo nikakve upute o karakterizaciji njezina lika.
Kao redatelj on je vrlo određen i specifičan, no glumcima ostavlja slobodu koju trebaju dodala je Binoche. I sam Haneke potvrdio je da je upravo određena hladnoća i nepristranost bila ključna u odabiru glumaca za "Skriveno".
Kod Daniela Auteuila postoji doza misterioznosti. On glumi kao da ima nešto što ne želi odati našalio se i dodao da je upravo to ono što treba. Želim da gledatelji uz "Skriveno" otputuju na mentalno putovanje. Velike ekrane uvijek ispunjavamo svojim iskustvima i osjećajima. U konačnici ono što vidim je ono što dolazi iz dubine naše duše poručio je redatelj.