U sklopu trećeg Cherry Pop festivala u Zagrebu su gostovali Anđela Rajić Novaković i Marko Marčec, koji su za naše filmske radnike i psihologe održali radionicu koordinacije intimnosti. Ova glumica i psihologinja te njen kolega dramaturg i psiholog prva su generacija profesionalaca koji su završili obuku za koordinatora intimnosti pod okriljem Balkanske asocijacije transakcionih analitičara. Tamo su pod stručnim vodstvom psihologa i filmskih radnika stekli znanja potrebna za ovu potpuno novu i sve važniju profesiju, čiji je cilj prevenirati bilo kakve oblike nasilja na filmskim i srodnim setovima.
Kako zapravo izgleda, kada počinje i završava angažman koordinatora intimnosti?
Marko: Naša uloga počinje već u pretprodukciji. Tada analiziramo scenario, kako bismo utvrdili sva moguća mjesta za intervenciju, zatim zasebno obavljamo razgovore s glumcima koji sudjeluju u intimnim scenama, kao i s redateljem. Tako utvrđujemo kako se svi osjećaju po pitanju projekta i postoje li određene bojazni. Komunikacija je ključna stvar, rekao bih, i naš posao je da stvoriti atmosferu u kojoj je ona moguća kako se nitko ne bi plašio reći što ga u vezi s projektom muči ili zbog čega se osjeća nesigurno. To nam je polazna točka na osnovu koje dalje radimo na kreiranju plana koji odgovara svima, kao i na pripremanju intimnih scena, kreirajući točno razrađenu koreografiju. Kasnije smo, naravno, prisutni i na snimanju tih scena, i brinemo se da sve prolazi bez problema. Naša uloga u postprodukciji uglavnom se odnosi na to da se pobrinemo da je u završnom proizvodu sve napravljeno onako kako je dogovoreno, pogotovo da intimnim scenama ni na koji način nije promijenjen kontekst.
Anđela: Važno je omogućiti izvođačima prostor za izražavanje svojih osjećaja, uz jasno definiranje profesionalnih granica. Na setu sam prisutna tijekom snimanja svih scena koje zahtijevaju moju asistenciju, a posao se završava tek kada je snimanje kompletno i svi članovi tima se osjećaju sigurno i zadovoljni su procesom. Ponekad pružam i naknadnu podršku izvođačima ako se pojave emocionalni izazovi.
Neki smatraju da će se uvođenjem koordinatora intimnosti upropastiti spontanost ili čarolija stvaranja, da će setovi postati suviše sterilni, nazivaju vas i moralnom policijom. Kako na to odgovarate?
Anđela: Razumijem ove brige jer svaka promjena izaziva određeni otpor. Međutim, praksa pokazuje da prisustvo koordinatora intimnosti zapravo oslobađa izvođače. Kada imaju jasno definirane granice i osjećaj sigurnosti, oni se mogu potpuno fokusirati na svoj umjetnički izraz, bez nelagode ili straha od prekoračenja svojih granica. Daleko od toga da uvodimo sterilnost ili cenzuru, naš je zadatak stvoriti uvjete za kreativnost. Spontanost na setu ne dolazi iz nesigurnosti, već iz sigurnosti i povjerenja među svim članovima tima.
Marko: Takva vrsta rasterećenosti i relaksacije uvijek je jedan od glavnih preduvjeta za uspješno kreativno promišljanje i rad, a pogotovo kada se snimaju delikatne scene. Pritom davanje ograničenja u pokretu i izrazu glumci često doživljavaju kao izazov, kako bi raspoložive mogućnosti maksimalno iskoristili.
Imam dojam da se i dalje romantiziraju anegdote poput scene s maslacem u “Posljednjem tangu u Parizu”, na koju bi se danas gledalo kao na seksualno nasilje na setu. Zašto su se takve stvari cijelo stoljeće smatrale normalnim dijelom umjetničkog svijeta?
Marko: Mislim da to uglavnom potječe od ustaljenih pozicija moći u filmskoj industriji, naročito u odnosu redatelja i glumaca. Takve pozicije i dalje su prisutne, u određenom smislu i korisne, ali postaju štetne kada prelaze granice profesionalnosti zbog pobuda da se postigne realističnost metodama koje mogu ostaviti štetne posljedice na glumce, možda čak i na ostale sudionike. Bitno je uvijek biti svjestan toga da su glumci naučeni iznijeti ono što se od njih zahtijeva, i da im u tome treba pomagati, ali ne posezati za ekstremnim metodama.
Anđela: Opravdanje “umjetničkog genija” često je služilo za maskiranje zloporaba moći. Društvo je dugo glorificiralo ideju da umjetnost zahtijeva “žrtvovanje,” ali današnje razumijevanje ljudskih prava i etike jasno pokazuje da ne postoji opravdanje za bilo koji oblik nasilja ili manipulacije. Upravo zato je uloga koordinatora intimnosti toliko važna – ona razbija ove zastarjele norme i postavlja nove standarde.
U našoj regiji posljednjih je godina bilo mnogo javnih slučajeva u kojima su glumice i studentice progovorile o neugodnim iskustvima, uključujući i otvoreno seksualno nasilje koje su doživjele od poznatih redatelja.
Anđela: Posljednjih godina, glasovi žrtava otvorili su prostor za važne razgovore o problemima u našoj industriji. Iako je teško slušati o ovim slučajevima, ohrabruje me činjenica da se konačno prepoznaje potreba za promjenom. Koordinatori intimnosti mogu igrati ključnu preventivnu ulogu u ovom procesu, ali prava promjena zahtijeva i edukaciju, veći fokus na etičke standarde i jasne regulacije koje će podržavati i zaštititi izvođače.
Marko: Koordinatori intimnosti mogli bi povećati tu svjesnost, čime ova profesija na neki način obuhvaća šire područje od snimanja intimnih scena, jer odražava današnju potrebu za generalno pažljivijim pristupom radu u filmskoj industriji, jer lako može doći do zlouporabe i nanošenja štete, čak i kada ne postoje loše namjere. Iako, nažalost, postoji mnogo ispovijesti o neugodnim iskustvima, a znamo i za brojne takve slučajeve i iz dalje prošlosti, mnogi glumci i glumice, s druge strane, govore danas o koordinatorima intimnosti izuzetno afirmativno, tako da vjerujem da smo na dobrom putu.
Jesu li koordinatori intimnosti potrebni i u kazalištu ili u nekim drugim, čak možda neumjetničkim branšama?
Anđela: Apsolutno. Kazalište, ples, pa čak i industrije poput marketinga ili edukacije mogu imati koristi od ovakvih standarda, posebno kada su u pitanju projekti koji uključuju delikatne teme. Profesije u kojima postoji neravnoteža moći ili visok emocionalni angažman posebno su rizične, i koordinatori intimnosti bi tu mogli igrati važnu ulogu. Reakcije iz naše struke za sada su podijeljene. Mnogi glumci su oduševljeni jer konačno dobivaju podršku koja im omogućuje da se izraze bez osjećaja nelagode. Redatelji i producenti koji su otvoreni za nove standarde uglavnom pozitivno reagiraju, prepoznajući da ovo unaprjeđuje kvalitetu rada. Skepticizam najčešće dolazi iz straha od nepoznatog ili brige da će novi standardi usporiti proces. Međutim, iskustvo pokazuje da se većina skeptika promijeni kada iz prve ruke vidi benefite koordinatora intimnosti.
Mnogi studiji i streaming servisi danas inzistiraju na ovoj poziciji. Vidite li takvu budućnost u našoj regiji?
Anđela: Definitivno. Već sada primjećujemo da strane produkcije koje snimaju u našoj regiji donose svoje standarde, uključujući i koordinatore intimnosti. U budućnosti očekujem da će regionalne produkcije postupno usvojiti ove prakse, posebno kako svijest o njihovim prednostima bude rasla. Da bi se to dogodilo, ključni koraci uključuju edukaciju, usvajanje industrijskih standarda i bolju regulaciju. Iako još nismo stigli do točke gdje je ovo uobičajena praksa, vjerujem da će uvođenje ovih standarda pridonijeti zdravijem, sigurnijem i profesionalnijem okruženju za sve umjetnike.
Marko: S obzirom na to da mnogi utjecajni ljudi iz filmske industrije s kojima smo razgovarali, prije svega glumci i producenti, imaju želju biti u koraku sa svjetskim standardima, sigurni smo da će doći do brojnih uspješnih suradnji.