Za Jugoton dizajnirao je tisuće ploča, a njegov cover Oliverove "Galeb i ja" postaje poštanska marka

Obilježili smo dvije godine otkad nas je napustio Oliver Dragojević, a Hrvatska pošta i Croatia Records glazbenoj će legendi u rujnu posvetiti i poštansku marku. Za nju je izabran prepoznatljiv Oliverov lik preuzet s omota singlice “Galeb i ja” koju je dizajnirao jedan od naših najnagrađivanijih dizajnera – Ivan Ivezić. Nije ovo prvi put da se njegov dizajn našao na markici – njegove su i ona Arsena Dedića i Vice Vukova, koje su u optjecaj puštene 2018.

Radio sam i na odmoru

I ne čudi, jer u karijeri koja je trajala od 1967. do mirovine 1991. Ivezić je osmislio gotovo sve naslovnice Jugotonovih ploča. Ima ih i više od tri tisuće, otkrio nam je Ivan Ivezić, kojem su nudili i da se upiše u Guinnessovu knjigu rekorda, ali to ga, kaže, nije zanimalo.

– Ja sam zapravo radio kao Kinez. Tu nije bilo velike love i, kad bih nekome rekao za koliko sam radio, nisu mi vjerovali. Ali ja ne bih napravio jedan omot, ja bih napravio pet i na tih pet zaradio. Onda se radilo drukčije i drukčije se gledalo na dizajn pa se moglo više i brže raditi. Otišao bih s obitelji na godišnji odmor i na moru bih radio svaki dan. Volio sam to. Nije bilo interneta, oni bi mi poštom slali sve podatke, a ja bih im sutradan poštom vratio dizajn – prisjeća se Ivezić.

A počeo je radeći kao fotograf na sprovodima. Nije mu se to previše svidjelo, kaže, pa je neko vrijeme radio u Vjesniku, da bi ga potom zvali u Jugoton, čiji je dotadašnji dizajner bio teško bolestan. Otad je radio sa svim najvećim glazbenim zvijezdama bivše države, a za sve ima samo riječi hvale. Tereza Kesovija, Nikica Kalogjera i Ljupka Dimitrovska bili su mu kućni prijatelji. Svake su se subote kod nekoga nalazili, a ispred njihova doma, gdje se nalazio i njegov atelijer, djeca iz susjedstva znala su se naredati i čekati autograme slavnih pjevača i pjevačica koji su ga pohodili.

– Moj je sin dobio ime po Nikici Kalogjeri. On mu je trebao biti kum, ali morao je ići na festival u Njemačku pa nije mogao. A onda je Ljupka ostala u drugom stanju, dobila kćer i nazvala je Nika po mom sinu! Nekad smo se, i kad bismo radili, zabavljali se. To je bilo drukčije druženje nego danas, kada više nitko nikog ne pozdravi i nema se vremena – govori Ivezić te dodaje da u karijeri nije doživio neugodnu situaciju ili imao nezadovoljnog klijenta.

Ipak, muškarci su bili mnogo zahtjevniji od žena, barem što se fotografiranja tiče: “Ja ga snimim, ali on sebe u špiglu vidi obratno! Pa traži da mu kolor okrenem u tisku jer je on sebe u ogledalu vidio drukčije”, smije se.

Policija na vratima atelijera

Kod žena nije bilo problema. Tereza i Ljupka godinama se, kaže, nisu dale fotografirati nikome osim njemu. A budući da je s njim u timu radila i supruga, ona im je, kaže, bila sve, od šminkerice do ramena za plakanje. Dizajnirao je i ploču govora Stjepana Radića, a i ploču Titovih govora, ali s politikom nije imao problema. Ispričao nam je, doduše, zanimljivu anegdotu kada mu je na vrata pokucala ondašnja milicija.

– Možda su bili i iz Udbe, ne znam, došli su u civilu. Na omotu jedne ploče bila je slika Velebita. Ne znam više koja je pjesma bila posrijedi. Bio je problem u tome što je na slici bilo vidljivo slovo U. Zabranili su prodaju, došli mi u atelijer i, kada smo sliku projicirali na zid, vidjeli smo da je to grm koji raste u obliku slova U! Dalje nije bilo problema – kaže.

Od svih nagrada koje je dobio nije mu ostalo gotovo ništa. Nakon rata sve što je Jugoton imao, kaže, to je i rasprodao. Nagovaraju ga i da napravi monografiju ili izložbu, ali kaže:

– Ma puno se toga pogubilo. Nedostaju mi neki od najdražih omota i plakata. Kako da napravim izložbu bez njih?