Nobelova nagrada za književnost 2010. Mariju Vargasu Llosi

Sedamdesetčetverogodišnji pisac iz Perua, jedan od najistaknutijih pripadnika latinoameričke književnosti, nagradu je po riječima komisije dobio "za svoju kartografiju struktura moći i prodorne prizore otpora, pobune i poraza pojedinca."

Pisac, kojem mnogi kritičari pridaju istu važnost  i utjecaj tijekom "latinoameričkog buma" kao i G. G. Marquezu, rođen je 28. ožujka 1936. u provincijskom gradu Arequipi. Ima dvojno državljanstvo, peruansko i španjolsko; studirao je na peruanskom sveučilištu u San Marcosu i na madridskom Complutenseu, gdje je doktorirao književnost 1971. s tezom "García Márquez: historia de un deicidio". Književne radove počeo je objavljivati ranih šezdesetih. Nakon prvih zapaženih romana "Grad i psi" i "Zelena kuća" 1969. objavio je monumentalni "Razgovor u katedrali" kojim je stekao svjetsku slavu. Pisao je i žanrovsku književnost – povijesne i kriminalističke romane ("Rat na kraju svijeta") te političke trilere ("Jarčeva gozba"), zalazio je i u komediju, a istaknut je i kao esejist; bavio se i novinarstvom i književnom kritikom. Prvi njegovi romani događali su se u Peruu i drugdje u Latinskoj Americi, a skorašnji "Put do raja" (o Flori Tristan i Paulu Gauginu) događa se u Francuskoj i na Tahitiju.

Kao i većina latinoameričkih pisaca, bio je i politički aktivan; njegovo početno oduševljenje kubanskom revolucijom prešlo je u razočaranje, javno se sukobljavao s Marquezom (nakon Llosina doktorata nisu razgovarali 30 godina), a 1990. bio je kandidat desnog centra Frente Democrático za predsjednika Perua. Tri puta se ženio, prvi put s 19 godina rodicom 13 godina starijom od njega; iz trećeg braka, također s rodicom (sestričnom) ima troje djece.

U hrvatskim knjižarama mogu se naći tri knjige Marija Vargasa Llose: "Pohvala pomajci", "Vragolije zločeste curice" i "Raj iza drugog ugla", sve u prijevodu Tamare Horvat-Kanjere, a izdavačka kuća Vuković i Runjić, koja ima ekskluzivno pravo na djela M. V. Llose, u svojim planovima ima i druga njegova djela, ali hoće li to biti popularna i ekranizirana "Tetka Julia i piskaralo", hrvatski prijevod "Razgovora u katedrali" koji je u bivšoj državi 1984. izašao u srpskom prijevodu, ili neko drugo djelo svježe proglašenog nobelovca, nisu nam još mogli točno reći.