Note ispred kamere

Ekranizirati život popularnoga glazbenika 20. st. čini se nepogrešivim izborom materijala za stvaranje uzbudljiva filma jer sve što je potrebno za dobru dramu - usponi, padovi, slava, bogatstvo, krize, ushiti, romanse, unutarnje borbe - ponuđeno je na pladnju, uz uvijek privlačan dodatak “istinitosti” i pogleda iza kulisa. No, u praksi, filmovi s i o pop-rock zvijezdama malo su kad uistinu dobri, pa čak i kada postignu komercijalni uspjeh i pokupe brojne nagrade kao, primjerice, “Ray”(***), konvencionalno srednjostrujaška priča o Rayu Charlesu koja iznadprosječnu gledljivost osigurava obiljem odlične glazbe i krajnje uvjerljivom glumom glavnoga glumca Jamiea Foxxa. DVD izdanje nudi pola sata proširenu inačicu koja ne mijenja doživljaj cjeline. Usporedno s “Rayem” objavljen je i DVD “Genij: Noć za Raya Charlesa”(**), uredna snimka ne baš uzbudljiva koncerta održanoga 2004. u počast pokojnom glazbeniku. Među zvijezdama koje su majstorove pjesme izvele u dosadnjikavo ulickanim aranžmanima zanimljivije su nastupe ponudili Stevie Wonder (“I’ve Got A Woman”) i pomalo improvizirani trio B. B. King, Billy Preston i Bruce Willis (“Sinner’s Prayer”). Po gotovo istome modelu napravljen je i “Jay-Z: Fade To Black”(**). Snimka oproštajnoga koncerta hip-hop zvijezde u Madison Square Gardenu 2003. prošarana dokumentarnim prizorčićima sa snimanja njegova posljednjeg albuma “The Black Album” dosadno je ostvarenje uz koje će se pristojno zabaviti samo Jay-Z-jevi obožavatelji. “Moonwalker”(*) , Čedo Michaela Jacksona, pokazuje kako je Jackson prvorazredan plesač, no igrano-animirano ostvarenje kičerska je maštarija u kojoj glavni junak (Jackson je autor priče) sebe prikazuje kao preslatka miljenika i ljubitelja djece, jedine publike koja bi možda mogla probaviti taj isprazan, samodopadan i, zapravo, vrlo nedosjetljiv bućkuriš klišeja. Usredotočen na razdoblje u kojem su tada nepoznati Beatlesi tesali zanat u Hamburgu, “Beatles - istinita priča” (***) u prvi plan stavlja “zaboravljenog” Stuarta Sutcliffea, koji se zanimao za slikarstvo više nego za rock’n’roll. Iako uvjerljivo dočarava mjesto i vrijeme događaja, duhovitu živahnost članova grupe, zgodno upleće neke legendarne i istinite priče te udara melankoličnu sudbinsku notu o tome što bi bilo kad bi bilo, film se u cjelini doima pomalo usiljeno i ne funkcionira sam po sebi, nego tek kao dio “svima poznate” priče o Beatlesima. (J.H.)